Sve čega se ne sjećam, živi na nekoj adresi.
Mravi su smrvili stablo u nejestivo brašno.
Postoje ljudi i mjesta što nedostaju strašno,
Al' zaborav ne bira, jednostavno se desi.
Krive su podzemne vode, u vjetru ima krivice.
Podneblja različita, teške i nesklone klime.
Pa zaboraviš svojoj ljubavi tajnoj i ime,
Kao da niste nektar iz iste srkali žlice.
Poljubac iza uha, koža satenski meka,
Taj smijeh, kao da zvone srebrni zvončići sitni.
U zaumlje otplove detalji dragi i bitni,
Običnost mrzovoljna u tamnom zrcalu čeka.
Sve čega se ne sjećam nikome ništa ne znači.
Ni ti mi vratiti nećeš što čuvaš ljubomorno.
Otići džepova praznih meni ne bijaše sporno;
Al' zašto se još nadam da to ću negdje pronaći?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.