Kolumne

srijeda, 27. svibnja 2020.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Melite Rundek "Kupit će ti tata koturaljke"

Piše: Mirjana Mrkela

Što znači riječ intimno

Današnji naslov govori mnogo u samo četiri riječi, iako su one na prvi pogled posve obične. Ali ova priča o tati, koturaljkama i nekome kome su obećane neobična je i uzbudljiva. Za početak vas upozoravam samo na to da je intimna.
   
Kad mislim o onome što je intimno, odmah se sjetim riječi ispovijed. Možda zato što je to prva riječ u naslovu ove moje rubrike. Ispovijed je intimna priča. Pričatelj u njima otvara svoju dušu slušatelju (ili čitatelju). To je povjeravanje. Ja se, primjerice, ovdje povjeravam vama, dragi moji!

Govorim vam o sebi, svojim kolegama i njihovim knjigama. No sve to je samo jedan mali dio od onoga o čemu šutim. Postoji trenutak u mome životu kada sjedim pred računalom i kopam nos pa ne znam što ću s onim što sam iskopala. Ako me netko promatra kroz monitor, vidi me intimno. Ali ni to nije sva moja intima.
   
Mogla bih vam sada opširno odgovarati na pitanje zašto o nekim stvarima ne govorim. Ipak, uz roman "Kupit će ti tata koturaljke", važnije je dokučiti suprotno: zašto Eva govori baš o tim "nekim" stvarima.

Što nam je rekla Eva

Evin intimni prijatelj zove se Draško. On ju nije nagovorio nego ohrabrio na pisanje.

O strašnim doživljajima nije lako ni čitati, a kamoli pisati. Sramimo se, okrećemo glavu, pravimo se da ih nije ni bilo. Nakon što je sve bilo iza nje, Eva ipak nije mogla zaboraviti. Povjeravanje, ispovijedanje (usmeno i pismeno) zato je od velike koristi. Eva je učinila i nešto više, a prijatelji (prije svih Draško) podržali su je u tome. Odlučila je napisati cijeli roman. Evo ulomka iz knjige:

"Rekla sam Drašku što je rekla psihologinja za roman i on se prvo mrštio, negodovao da ću se uzrujati, a onda je slegnuo ramenima i dodao:

— Tko zna? Ti doista znaš lijepo govoriti. Malo, ali lijepo.

Sjećam se vremena kad skoro uopće nisam govorila, kao gluhonijema. Ne mogu vjerovati. Sad govorim. Lijepo.

— Pa neka se uzrujam! — rekla sam Drašku — Što onda? Želim pomoći. Želim pomoći onima koji su slični meni, a ne znaju da su slični i misle da su sami i jedini."

Naravno, pokvarila bih vam zadovoljstvo razotkrivanja ako bih vam sada rekla na što točno Eva misli. No moram vam reći da njezina priča nije bajka. Tužna je, potresna i nažalost, stvarna. To ipak ne znači da ima tužan i nesretan kraj. Dobro je znati i to da kraj ovoga romana nije i kraj Evinog života. Evu, kao i sve nas, čeka još tuga i još veselja.

Hrabro ćemo naprijed, zar ne? U međuvremenu, hrabro se bacite na čitanje o Evinim intimnim doživljajima! Hrabrost i veliku spisateljsku vještinu imala je Melita Rundek kada se odlučila na pisanje i objavljivanje ovoga romana. Zato joj ovdje zahvaljujem u svoje ime i u ime svih koji će razmišljati o najboljim i najkorisnijim rješenjima Evinih jada. I neka nebude samo razmišljanje!

Što mi je rekla Melita

Kad smo Melita i ja bile na kavici, razgovarale smo o knjigama i o piscima. Intimno ili ne, danas vam neću prepričati baš sve. Samo još jedna Melitina rečenica. Lijepa je i slatka, a vi, dragi čitatelji, prebirite po njoj i tražite dalje. Jer Melita je rekla:

— Knjige su kao trešnje: jedna traži drugu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.