Dok krpe snijega miluju središte grada
Kraj velikog stakla u svom naslonjaču
Dvije sijede glave, ta ljubavna garda
Razdijeljeni lampom sjećanja žvaču
Očale se plaše da ne padnu s nosa
Dok joj čita nježno poeziju davnu
Gledajuć' u sahat što u kutu jeca
Ona smješkom blagim vraća prošlost sjajnu
Tad naglo se diže pundža sijeda, niska
Te sitnim korakom u kuhinju krenu
On i dalje čita - ta još mu je bliska!
Kad god negdje ode, ostavi mu sjenu
Iz daljine stana, k'o ljubavna graja
Dopire tako poznat i ljubak joj glas
''Ljubavi, evo nestade nam čaja
Skuhaću sad kahvu, eto me za čas'
„Stari, čuješ li me, čaja više nema
Šta nam fali kahvi, svakako je vakat
Što šutiš, vraže'', odgovora nema
Iz topline sobe hlupa samo sahat
Kako je izašla, hitro se i vrati
Ljuta što šuti i sa njom se šali
Sijedu joj pundžu brzina skrati
Na pragu stade: ''Odgovori mali!''
Mjesto odgovora, knjiga je na podu
Očale u krilu i pogled u klatno
Pobijedivši usnu, dvije modre kapi
Umrljale kragnu kao boja platno
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.