Kolumne

ponedjeljak, 24. rujna 2018.

Filip Đukić | Frontalni spas


Odustao sam od ovih današnjih novotarija – pedagogiji okrenutoj prema djeci – taksonomijama koje od tebe stvaraju kretena kojeg moraš glumiti s tom ojađenom terminologijom.

„Od sutra ću nastavu držati frontalno kao profesor Samardžija“ rekao sam ženi. „45 minuta mog monologa, a kad mi se ne bude dalo više pričati, rješavati će radne ili ću im pustiti da gledaju film. Tako je svojedobno radio prof. Andrušić s filozofskog fakulteta... Gledali smo neke filmove o srednjem vijeku – i to igrane – c level razina produkcije al kog boli ku***.“ Žena nije podijelila svoje mišljenje – već je odsutno rješavala križaljku.

„Vidiš... tako je i naš brak koncipiran. Ja sam svoje ispripovijedao, a ti rješavaš tu križaljku. Dobra će to biti nastava.“

Nasmiješio se ženi koja me je i dalje mutavo gledala i otišao u sobu. Znam da sam izabrao propast – da će mi ti sati biti zanimljivi možda koji mjesec. Zapravo, držat ću nastavu samom sebi. A onda kako vrijeme i godine budu prolazile – gušit će me ustajalost koja se neće nikada više promijeniti. Isto je kad pokušate preurediti svinjac i dati mu neku drugu namjenu. Možda i uspijete u tom naumu, ali vječni miris smrada zauvijek će ostati. Očekujem da ću lagano odumirati kako vrijeme bude protjecalo, govor će biti sve teži, učmalost i nemar sve jači. Općenito sam osoba koja ne mari za tuđa mišljenja i ljude oko sebe. Učenike ne mogu smisliti. Nikada nisam imao miljenika – jedno vrijeme sam mislio da je to zbog toga što sam pravedan, ali strog profesor - takve propale sintagme– no kasnije sam skužio da mi se djeca gade i da bih ih sve rušio da imam takve ovlasti. Zaključujem ipak da sam možda bio previše depresivan ovdje. Ovaj tip nastave gdje samo ja blebećem a nitko ne sluša, savršeno će se uklopiti u moj svijet. Lagana letargičnost i pripovjedni stil koji nema cilja, savršeno me opisuju u bilo kojem području; ovo će me pretvoriti u zombija kojem će biti isisana sva životnost, tako da će i ovo malo napora koje ovo moje tijelo i duh sadrže u želji da budem normativni građanin -  u potpunosti nestati; tada ću zapravo biti slobodan i riješen svih okova. Kud se ovog nisam prije sjetio. Jedva čekam školu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.