Jurin sin je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirani ing. elektrotehnike se uspješno zaposlio u rodnom gradu. Jedva čekali da dođe. Završio faks u rekordnom roku. S odličnim.
Bar da se na faksu vukao desetak godina i diplomirao s dvojkom, postavili bi ga odmah za šefa pogona, ali ovako treba provjeriti nije li to kakva mućka. Jurin sin – pa odlikaš! Tko je taj Jure? Ako ćemo pravo – nitko i ništa! Taman posla da postavimo njegovog sina na položaj. Ima i naše djece. Nemaju fakulteta, ali su pošteni i radišni. I slušaju. Ovaj digao nos kao da je otkrio Ameriku! I njega negdje pogurati.
Taj faks. Diploma. Priče su to za malu djecu. Prije vremena diplomirao?! Malo sutra. Tko danas završi faks s odličnim i prije vremena? Nitko! Baš nitko, ako nema debeli novčanik. Valjalo bi ispitati odakle Juri novci ... Dobra ideja...
I tako su počele muke za Jurinog sina. Podbadanja, prigovaranja, podvaljivanja... Da poludiš. Ali nije Jurin sin veslo sisao. Dao otkaz i poslao sve u onu lijepu stvar. Skupio prnje i otplovio u Ameriku.
Jure i dalje tegli u svojoj firmi i šuti. Sin mu poslao tranzistor sa slušalicama. Jure šeće i pocupkuje po pogonu, vrši mjerenja, ispitivanja aparata, marljivo radi. Boli ga briga za sve podsmijehe. I cupka kao u pogonu poput majmunčića.
Sinu krenulo u Americi. Osnovao svoju firmu.Ubrzo kupio avion. Poslovni čovjek. Razletio se po Americi. Ne hvali se, ali zove tatu u Ameriku. Treba mu elektrotehničar. Tata neće, mama hoće. Otplovila mama za sinom.
Stiglo Juri pismo. Žena traži da dođe ili će se udati. Ima dobru ponudu. Jure rješava jednim udarcem dvije muhe. Izražava saučešće i punu podršku budućem suprugu svoje žene. Neka ga sreća prati kao što je i njega pratila.
Neće Jure u Ameriku. Baš mu dobro došlo da se riješi zvocanja i kvocanja. Žena se ubrzo udala i na Jurinu žalost brzo rastala. Jure još uvijek otplaćuje kredit za kuću. Katnicu u centru grada.
Sin mu dosađuje stalnim zivkanjem:
- Tata, dolazi. Ostavi i kuću i kućište. U Americi se mlati lova. Dva auta iz snova i novi avion. Ne iz hira nego zbog nasušne potrebe. Treba putovati s jednog kraja Amerike na drugi. Zbog posla. Položio sam i ispit za pilota. Letim od juga do sjevera, od istoka do zapada. Krstarim Amerikom.
Kumi i preklinje Juru da dođe odmah. Njemu je krenulo. Što se ima mučiti u toj firmi ništ' koristi. Jure ima još malo do mirovine. Zlu ne trebalo neka kuće i mirovine.
Fasada polako otpada. Naši univerzalni majstori uzeli neku izolacijsku žbuku, nabacili na zidove, a nakon mjesec dana fasada se ljušti i pada. Majstori usrali motku, ali im sada možeš pirnuti u neku stvar. Nemaš pojma gdje su meštri ni kako se zovu.
Sin ne odustaje. Zove Juru. Konačno stigla i mirovina, ali stiže i rat.
Obrni ga, okreni ga, udari ga ne žali ga iz našega sela nije. Zlo doba u nedoba. Nije vrijeme ni za otići ni za ostati. Ipak, sve mu i domoljublju i ćudoređu, zažmiri Jure, pljunu i ode Jure u Ameriku. Sinu jedincu. Ispratili ga pajdaši uz tamburaše i pjesmu veselu šokačku.
Jure je omiljen, ali ne i cijenjen. Ma, malo je uvrnut. Onako je na svoju ruku. Nije lud, ali ga pamet baš nešto i neće. Uhvati se nešto popravljati i tupi o toj pizdariji danima. Svima probi uši o tome kako je ugradio zubac u plastični češalj. Zavario novi zubac. Čudna čuda! Češalj stvarno kao novi, ali tko šiša češalj.
Ne obazire se Jure na podbadanja. Pun je novih inovacija. Propagira rjeđe pranje jastučnica! Jastuk treba držati dva mjeseca na jednoj strani i dva mjeseca na drugoj strani. Zbog uštede valja i košulju nositi malo s jedne malo s druge strane. S lica i naličja. Unatoč podsmjehu i ruganju sve je tjerao po svome. Na lijepo je znao odgovoriti lijepim, a na ružno još ružnijim. Voljeli ga i dok je pričao, a još više dok je šutio.
Eto, dođe i taj dan. Ode Jure u Ameriku.
Ode Jure i godinama od njega ni traga ni glasa. Završio i rat. Prošle godine. Skoro već zaboravili na Juru, ali se Jure javlja. Dolazi obići rodbinu i prijatelje. Malo ih razveseliti i baciti u trošak. Ne bi mu makovo zrno utjerao u prkno koliko je škrt. Donijet će čiste fige iz Amerike, ali glavno da dođe. Svi su ga se zaželjeli. Što onda ako dolazi praznih šaka i s puno hvale o svom bogatstvu.
Prijatelji organiziraju dobrodošlicu. Jedva su ga dočekali. Neka ga, naš je, čut ćemo kako je tamo, a ni tamo nije baš sve med i mlijeko. Ima i meda i mlijeka, ali ima i kopriva i drača.
Peku se odojci, roštilja se svakodnevno. Jure donio avion s kamerom. Mali avion. Nije baš avion, a nije ni helikopter, ali to čudo zvano dron leti i snima s visine pejzaže, kuće, ulice, njive, šume, polja... i babu Šojku uhvatila kamera dok je pišala stojećki. Crkavanje od smijeha. Uslikao i nekih dvoje gdje se hrvaju iza plasta sijena. Ne vidiš baš jasno, ali vidiš da radnja radi. Vražji dron na brzinu preletio, a babu Šojku je oblijetao kao da će je povaliti.
Jure skuplja narudžbe za dronove. Još malo pa će mu se isplatiti putovanje u domovinu. Neće Jure kune, skuplja samo dolare. Neće u Ameriku nositi jebene kune. Što će mu kune u Americi.
Počeo i kurs upravljanja dronom.Hoće svi isprobati tu napravu i naučiti rukovati. Stipa krenuo na obuku prvi. Jure mu sve objasnio, pokazao u detalje. Stipa odmah skopčao i podigao to čudo s tla, ali lijevo-desno, dodaj, stisni, pusti i taj vrag zapara po krovu Jozine kuće. Na svu sreću bez posljedica po dron.
Penju se na tavan, skidaju crijep, a nekoliko crjepova jedva dočeka da tresnu na nogostup. Tko ga šiša, glavno da je dron čitav. Jedva dohvatiše to čudo. Uvjeriše se još jednom da se ništa nije slomilo. Mata je sljedeći. Stisni tamo i ovamo i dron se penje u nebeske visine. Potom poče ponirati kao jastreb kokošar kad se ustremi na plijen. Sleti ravno među kokoši kume Štefe. Zveknu jednu po glavi i nesretnica diže noge u zrak. Božja kazna.
Vlado je sljedeći. Nije to čudo pravo ni poletjelo, a već je zvečalo staklo na kuhinjskom prozoru susjedne kuće. Izjurila zajapurena Kata i sve ih poslala u majčinu.
- Budale stare, igraju se kao djeca. Sram vas bilo idioti jebeni!
Isprike, preklinjanja i zaklinjanja ne vrijede.
Diže se slavna ekipa na uzbrdicu iznad naselja. Tu nema nikakve štete. I dečki, kršni umirovljenici, zaigrali se i rastrčali na sve strane. Čas je dron sletio stotinjak metara sjeverno, čas istočno, čas tamo, pa ovamo.
I na kraju se zabio u krošnju stoljetne trešnje. Stipa se prvi počeo verati, ali uz najbolju volju nije mogao dohvatiti dron. Dodavali mu pritke, štapove, ali uzalud.
Lako se popeti, ali treba i sići. Prve grane od zemlje udaljene više od dva metra. Ne usudi se Stipa silaziti. Odjuriše po lojtre. Obišli pola ulice, ali nitko nema lojtri. Joža se na kraju sjetio da ima željezne ljestve od tri metra. Malo su prevelike, ali su ih dovukli, ali ih nikako ne mogu postaviti da Stipa korakne na njih. Na kraju balade Stipa je morao skočiti na zemlju pri čemu je uganuo obadvije noge.
Igra završena, odveli Stipu na hitnu. Na svu sreću samo je malo istegnuo gležanj pa nogu učvrstiše i vratiše se dečki na livadu. Vladek ode kući ručati. Dobro da je otišao.
To čudo zvrči i juri snimajući predjele i prirodne ljepote. Film za pet. Svi se dive snimljenim scenama. Nevolja ne dolazi sama i dron se opet zaleti u nesretnu trešnju.
Prisloniše ljestve uz trešnju. Malo su kratke. Poguraše ih još malo. Pa još malo. Gotovo ih ustobočili. Joža se vere poput vjeverice, a Jure, Joža i Riđan te kljakavi Stipa ih drže. Jedva je dohvatio dron i privukao ga sebi. Ljestve se zanjišu, zaljuljaju i Joža poleti poput pečene kokoši.
Pljus na zemlju! Nešto krcnu u nogama. Hitna. Slikanje. Prijelom obadviju potkoljenica. Zagipsali ga i odnijeli kući kao mumiju.
Dopizdilo Vladeku te se istrese na Juru:
- Jure, je**** te Amerika i tvoj avion! Odlazi dok se nismo poubijali! Što si koji dolazio nazad. Nosi to govno u materinu. Što imamo vidjeti osim stare Šojke kako piša. Zadigla suknju i crni fertun te pušta mlaz dva prsta debeo. I to ti je neko snimanje prirodnih ljepota!
Razjareni Jure pokupio stvari i otplovio u Ameriku brojeći zarađene dolare.
Bar da se na faksu vukao desetak godina i diplomirao s dvojkom, postavili bi ga odmah za šefa pogona, ali ovako treba provjeriti nije li to kakva mućka. Jurin sin – pa odlikaš! Tko je taj Jure? Ako ćemo pravo – nitko i ništa! Taman posla da postavimo njegovog sina na položaj. Ima i naše djece. Nemaju fakulteta, ali su pošteni i radišni. I slušaju. Ovaj digao nos kao da je otkrio Ameriku! I njega negdje pogurati.
Taj faks. Diploma. Priče su to za malu djecu. Prije vremena diplomirao?! Malo sutra. Tko danas završi faks s odličnim i prije vremena? Nitko! Baš nitko, ako nema debeli novčanik. Valjalo bi ispitati odakle Juri novci ... Dobra ideja...
I tako su počele muke za Jurinog sina. Podbadanja, prigovaranja, podvaljivanja... Da poludiš. Ali nije Jurin sin veslo sisao. Dao otkaz i poslao sve u onu lijepu stvar. Skupio prnje i otplovio u Ameriku.
Jure i dalje tegli u svojoj firmi i šuti. Sin mu poslao tranzistor sa slušalicama. Jure šeće i pocupkuje po pogonu, vrši mjerenja, ispitivanja aparata, marljivo radi. Boli ga briga za sve podsmijehe. I cupka kao u pogonu poput majmunčića.
Sinu krenulo u Americi. Osnovao svoju firmu.Ubrzo kupio avion. Poslovni čovjek. Razletio se po Americi. Ne hvali se, ali zove tatu u Ameriku. Treba mu elektrotehničar. Tata neće, mama hoće. Otplovila mama za sinom.
Stiglo Juri pismo. Žena traži da dođe ili će se udati. Ima dobru ponudu. Jure rješava jednim udarcem dvije muhe. Izražava saučešće i punu podršku budućem suprugu svoje žene. Neka ga sreća prati kao što je i njega pratila.
Neće Jure u Ameriku. Baš mu dobro došlo da se riješi zvocanja i kvocanja. Žena se ubrzo udala i na Jurinu žalost brzo rastala. Jure još uvijek otplaćuje kredit za kuću. Katnicu u centru grada.
Sin mu dosađuje stalnim zivkanjem:
- Tata, dolazi. Ostavi i kuću i kućište. U Americi se mlati lova. Dva auta iz snova i novi avion. Ne iz hira nego zbog nasušne potrebe. Treba putovati s jednog kraja Amerike na drugi. Zbog posla. Položio sam i ispit za pilota. Letim od juga do sjevera, od istoka do zapada. Krstarim Amerikom.
Kumi i preklinje Juru da dođe odmah. Njemu je krenulo. Što se ima mučiti u toj firmi ništ' koristi. Jure ima još malo do mirovine. Zlu ne trebalo neka kuće i mirovine.
Fasada polako otpada. Naši univerzalni majstori uzeli neku izolacijsku žbuku, nabacili na zidove, a nakon mjesec dana fasada se ljušti i pada. Majstori usrali motku, ali im sada možeš pirnuti u neku stvar. Nemaš pojma gdje su meštri ni kako se zovu.
Sin ne odustaje. Zove Juru. Konačno stigla i mirovina, ali stiže i rat.
Obrni ga, okreni ga, udari ga ne žali ga iz našega sela nije. Zlo doba u nedoba. Nije vrijeme ni za otići ni za ostati. Ipak, sve mu i domoljublju i ćudoređu, zažmiri Jure, pljunu i ode Jure u Ameriku. Sinu jedincu. Ispratili ga pajdaši uz tamburaše i pjesmu veselu šokačku.
Jure je omiljen, ali ne i cijenjen. Ma, malo je uvrnut. Onako je na svoju ruku. Nije lud, ali ga pamet baš nešto i neće. Uhvati se nešto popravljati i tupi o toj pizdariji danima. Svima probi uši o tome kako je ugradio zubac u plastični češalj. Zavario novi zubac. Čudna čuda! Češalj stvarno kao novi, ali tko šiša češalj.
Ne obazire se Jure na podbadanja. Pun je novih inovacija. Propagira rjeđe pranje jastučnica! Jastuk treba držati dva mjeseca na jednoj strani i dva mjeseca na drugoj strani. Zbog uštede valja i košulju nositi malo s jedne malo s druge strane. S lica i naličja. Unatoč podsmjehu i ruganju sve je tjerao po svome. Na lijepo je znao odgovoriti lijepim, a na ružno još ružnijim. Voljeli ga i dok je pričao, a još više dok je šutio.
Eto, dođe i taj dan. Ode Jure u Ameriku.
Ode Jure i godinama od njega ni traga ni glasa. Završio i rat. Prošle godine. Skoro već zaboravili na Juru, ali se Jure javlja. Dolazi obići rodbinu i prijatelje. Malo ih razveseliti i baciti u trošak. Ne bi mu makovo zrno utjerao u prkno koliko je škrt. Donijet će čiste fige iz Amerike, ali glavno da dođe. Svi su ga se zaželjeli. Što onda ako dolazi praznih šaka i s puno hvale o svom bogatstvu.
Prijatelji organiziraju dobrodošlicu. Jedva su ga dočekali. Neka ga, naš je, čut ćemo kako je tamo, a ni tamo nije baš sve med i mlijeko. Ima i meda i mlijeka, ali ima i kopriva i drača.
Peku se odojci, roštilja se svakodnevno. Jure donio avion s kamerom. Mali avion. Nije baš avion, a nije ni helikopter, ali to čudo zvano dron leti i snima s visine pejzaže, kuće, ulice, njive, šume, polja... i babu Šojku uhvatila kamera dok je pišala stojećki. Crkavanje od smijeha. Uslikao i nekih dvoje gdje se hrvaju iza plasta sijena. Ne vidiš baš jasno, ali vidiš da radnja radi. Vražji dron na brzinu preletio, a babu Šojku je oblijetao kao da će je povaliti.
Jure skuplja narudžbe za dronove. Još malo pa će mu se isplatiti putovanje u domovinu. Neće Jure kune, skuplja samo dolare. Neće u Ameriku nositi jebene kune. Što će mu kune u Americi.
Počeo i kurs upravljanja dronom.Hoće svi isprobati tu napravu i naučiti rukovati. Stipa krenuo na obuku prvi. Jure mu sve objasnio, pokazao u detalje. Stipa odmah skopčao i podigao to čudo s tla, ali lijevo-desno, dodaj, stisni, pusti i taj vrag zapara po krovu Jozine kuće. Na svu sreću bez posljedica po dron.
Penju se na tavan, skidaju crijep, a nekoliko crjepova jedva dočeka da tresnu na nogostup. Tko ga šiša, glavno da je dron čitav. Jedva dohvatiše to čudo. Uvjeriše se još jednom da se ništa nije slomilo. Mata je sljedeći. Stisni tamo i ovamo i dron se penje u nebeske visine. Potom poče ponirati kao jastreb kokošar kad se ustremi na plijen. Sleti ravno među kokoši kume Štefe. Zveknu jednu po glavi i nesretnica diže noge u zrak. Božja kazna.
Vlado je sljedeći. Nije to čudo pravo ni poletjelo, a već je zvečalo staklo na kuhinjskom prozoru susjedne kuće. Izjurila zajapurena Kata i sve ih poslala u majčinu.
- Budale stare, igraju se kao djeca. Sram vas bilo idioti jebeni!
Isprike, preklinjanja i zaklinjanja ne vrijede.
Diže se slavna ekipa na uzbrdicu iznad naselja. Tu nema nikakve štete. I dečki, kršni umirovljenici, zaigrali se i rastrčali na sve strane. Čas je dron sletio stotinjak metara sjeverno, čas istočno, čas tamo, pa ovamo.
I na kraju se zabio u krošnju stoljetne trešnje. Stipa se prvi počeo verati, ali uz najbolju volju nije mogao dohvatiti dron. Dodavali mu pritke, štapove, ali uzalud.
Lako se popeti, ali treba i sići. Prve grane od zemlje udaljene više od dva metra. Ne usudi se Stipa silaziti. Odjuriše po lojtre. Obišli pola ulice, ali nitko nema lojtri. Joža se na kraju sjetio da ima željezne ljestve od tri metra. Malo su prevelike, ali su ih dovukli, ali ih nikako ne mogu postaviti da Stipa korakne na njih. Na kraju balade Stipa je morao skočiti na zemlju pri čemu je uganuo obadvije noge.
Igra završena, odveli Stipu na hitnu. Na svu sreću samo je malo istegnuo gležanj pa nogu učvrstiše i vratiše se dečki na livadu. Vladek ode kući ručati. Dobro da je otišao.
To čudo zvrči i juri snimajući predjele i prirodne ljepote. Film za pet. Svi se dive snimljenim scenama. Nevolja ne dolazi sama i dron se opet zaleti u nesretnu trešnju.
Prisloniše ljestve uz trešnju. Malo su kratke. Poguraše ih još malo. Pa još malo. Gotovo ih ustobočili. Joža se vere poput vjeverice, a Jure, Joža i Riđan te kljakavi Stipa ih drže. Jedva je dohvatio dron i privukao ga sebi. Ljestve se zanjišu, zaljuljaju i Joža poleti poput pečene kokoši.
Pljus na zemlju! Nešto krcnu u nogama. Hitna. Slikanje. Prijelom obadviju potkoljenica. Zagipsali ga i odnijeli kući kao mumiju.
Dopizdilo Vladeku te se istrese na Juru:
- Jure, je**** te Amerika i tvoj avion! Odlazi dok se nismo poubijali! Što si koji dolazio nazad. Nosi to govno u materinu. Što imamo vidjeti osim stare Šojke kako piša. Zadigla suknju i crni fertun te pušta mlaz dva prsta debeo. I to ti je neko snimanje prirodnih ljepota!
Razjareni Jure pokupio stvari i otplovio u Ameriku brojeći zarađene dolare.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.