Znam ti samo iscrtati konture tijela
osjenčati obraze i dodati smeđu boju tvojim očima
ostalo moram nadodati sam
u mom sjećanju si lažna memorija
sanjam kako s tobom gradim pješčane kule
povremeno počešem rebra
i zagledam se u plavu romantiku neba
dan je proklet i ne može biti otkupljen
stojim pred ogledalom pola sata i brojim sinapse
pokošena mi je svaka moždana stanica
crna magla izlijeva se po mom predgrađu
vidim samo kako me vučeš niz plažu vulkanskog pijeska
kvarc sjaji na obrazima i oči postaju bridovi kristala
prizmatsko svijetlo skupljeno u zjenicama
imamo trule zube ali ne odustajemo od šećerne vate
preplivat ću s tobom alpska jezera
između prstiju nam je plivaća paučina
i vjetar po nama razbacuje jesensko lišće
moj krevet je duboki ocean
jer u njemu nisi čovjek već apstraktni koncept
ali samo ja vučem Sizifov kamen.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.