Kolumne

ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

Slavica Gazibara | Trenutak


Ne vjeruj
kad prosipam svoju bezbožnost
Otisci prstiju što miluju
već odavno ne sliče mojima
To ja samo želim osjetiti
toplinu drugog tijela
saznati da živa sam
Za dušu ionako nitko ne pita

Kristali se tvoje oko
i zjenice se mužjački šire
u nespretnom razgovoru
Trenutak je za otići
Od betonskog cvjetnjaka
ne očekuj još i miris

Ja samo kratim vrijeme
do novog bola
 


https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13658923_270452169991654_9206246960512191674_n.jpg?oh=30e8a83e27c23f51590f59c4fc8c1a88&oe=57EAE010
Autor: Phoenix Lumbre CC



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.