ANIMA MACULATA, slomljena duša, postoji u nama od djetinjstva, od prvih dana našega pamćenja.
Ona pamti sve, što smo se trudili zaboraviti, bilježi modrice, plače za izgubljenim danima i stvarima, proživljava kazne i nepravde; do miligrama poznaje težinu svake uvrede i cijenu gubitka u dugom lancu predaka, čak i onih, koje nikada nismo upoznali. Ona zna da je ljubav prošla kad najstrasnije mirišemo ružu i da nas ruka pustoši pretresa u svakoj našoj euforiji i novom postignuću. Sve oblike samoće iskušala je do najbolnijih preciznosti. Rasap i uništenje njena su prirodna stanja. Ne želi graditi ni obnavljati, ne vjerujući niti u jednu trajnost.U trenucima kada preuzima prevlast, život u tebi zastane, skutri se i čeka u nekom tamnom zakutku, da ga se uopće sjetiš i svrneš na njega svoje žalostive oči, pune nezadrživih, neobjašnjivih i često i tebi samoj neprepoznatljivih suza.
B. Jelušić: U SREDINI MOJIH DANA, refleksije, zapisi....2011.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.