Maja Kušenić Gjerek

NICANJE GLAZBE

Sve je dragocjeno,
Trenutak u kojem
Upisuješ svoje lice,
Kao središte,

Pretvara se
U složenu ružu,
Prostora i vremena,

A pokret,
Kojim prinosiš
Čašu s vodom,

Postaje kalež

Točno u devet
Sati i petnaest minuta
Sve je dragocjeno

I urezan odraz
Injem u zrcalu,
I otisak na otiraču,

Sve blagoslivljam,
Vodom svog srca,

To tiho tiktakanje
Zlatnih ljuski
Jutra
To duboko i sneno,
Nicanje glazbe