Dotičem te jagodicama,
lagano klizim po tvom oblom vratu,
nepcem nanjušim oporost i slatkoću prvog izdanka,
preokrećem u dlanovima,
igram se
i slijedim tvoju putanju.
Kotrljaš se, zanosiš, zoveš,
bojom me mađijaš.
Potom stojiš kao vojnik na rubu stola,
jurišaš i varaš,
mašeš i vedriš.
Polagano te prinosim ustima,
zagrizem,
trešnjo prva.
Ljeto samo što nije
pribilo svoje bludne plodove
na vrata,
ispod šume,
divlji ples zrelog lišća.
Na postolju mednom,
na jeziku u grlu
zgužvana trešnja,
ljepota.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.