Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 28. siječnja 2022.

Autor ste i treba vam pomoć u lektoriranju?



Autor ste i treba vam (mala) pomoć u lektoriranju rukopisa prije nego ga predstavite budućem izdavaču i čitateljima?

Moje ime je Tamara Modrić Zagorac i nudim vam usluge lektoriranja i uređivanja tekstova. Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti s višegodišnjim iskustvom u lektoriranju raznovrsnih tekstova.

To potvrđuje i referentna lista: časopis Rival, list Opatija, izdavačka kuća Adamić, Primorsko-goranska županija, Medicinski fakultet u Rijeci, Komunalac Opatija, Pomorski fakultet u Rijeci, Državni arhiv u Rijeci, Izdavački centar Rijeka, Studio TiM... Rado ću odgovoriti na vaše upite

Kontakt: tamara.modric@yahoo.com

Sven Adam Ewin | Čovjek i žena


(Prema indijskoj legendi)
Tad usta Bog i reče (a bješe sam u Raju),
Hajde da načinimo muškarca lijepa, jaka.
Ali od koje tvari? I odluči na kraju,
Da sačini ga samo - od TRAJNIH sastojaka.
I Čovjek sam bijaše. I hodao je tužan.
I pratila ga sjena. I ljubio je sjenu.
I vidje to Gospodin. I osjeti se dužan,
Da sačini muškarcu i družicu mu: ženu!
No smetnuo je s uma (zaboravio Stari),
Da čvrsti materijal potrošio je prije!
Kad htjede stvorit Ženu od iste trajne tvari,
Ničega više trajnog u Raju bilo nije.
A nije mogo gledat u muškarčeve suze.
I kako će? I što će? I bješe Bog na muci.
Ne imajući izbor, za građu Žene uze
Sve nestalno i slabo, što bješe mu pri ruci.
I Mjesečevu plimu. I savitljivost loze.
Odsjaj jutarnje rose. I neprozirnost mraka.
Perje gordog pauna. I tvrdoglavost koze.
Tvrdoću dijamanta. I kišu iz oblaka.
I uze malo vatre. I malo zore plave.
I lavičinu vjernost. I prevrtljivost guja.
Treperenje na vjetru i jasike i trave.
I papiginu dreku. I pjesmicu slavuja.
I uze mačju nježnost. I tigrovu ljutinu.
I uze malo zime. I uze malo ljeta.
I uze malo zlobe. I prikrivenu minu.
I isklesa joj tijelo od trstike i cvijeta.
Od svega sačini je. I reče: - Evo Žene!
I uze Čovjek Ženu. No ubrzo je vrati.
I požali se Bogu da ne može zbog njene
Prebogate strukture, kraj Žene izdržati.
I smilova se Gospod (jer On je tu da shvati).
I Čovjekovu Ženu u svoje smjesti Dvore.
No nije bilo dugo, Čovjek se opet vrati:
- Ma zlo je s njome, Bože. No bez nje…
Triput gore!

Tomislav Domović | Čitat ćemo Nerudu

 

Voljet ću te i u vremenu prije nas
I u svemu što ide poslije nas, to sve je samo vrijeme nije
Voljet ću te kad te nitko neće voljeti
A kad svi će te voljeti odmarat ću se od ljubavi
I skupljati jutarnju rosu za tvoje žedne dane
Voljet ću te onako kako lakomislena nevjesta voli pir
A mladoženja snatri da svi dani bit će prva bračna noć
Voljet ću te i kad ćeš čitati Nerudine, a ne moje pjesme
Jer i ja ću čitati Pablove stihove, pa ćemo se u nekoj zvijezdi sresti
Okrenuti leđima, priljubljeni srcima