Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Prikazani su postovi s oznakom Mia Ugrin. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Mia Ugrin. Prikaži sve postove
nedjelja, 17. rujna 2017.
Mia Ugrin | Kišni čovjek
petak, 28. travnja 2017.
subota, 8. travnja 2017.
Mia Ugrin | Rasplet u teatru zaborava
Ad acta.
Svršena predstava.
Kulise čini sudnica.
Gledamo očima posjetitelja
očarani kazališnim zapletom
koji se ne događa nama.
ponedjeljak, 26. prosinca 2016.
Mia Ugrin | Čemu?
Čemu očekivati?
...Kad znaš da nećeš dočekati...
Čemu htjeti?
...Kad znaš da nećeš dobiti...
Čemu željeti?
...Kad ti se neće ostvariti...
Čemu se nadati?
...Kad nade nema...
Čemu se pretvarati?
...Kad si pročitan kao knjiga...
Čemu težiti?
...Kad je sve već odlučeno...
Čemu se truditi?
...Kad trud nije poželjan...
Čemu čekati?
...Kad znaš da te vrijeme zaobilazi...
Čemu živjeti?
...Kad znaš da nema smisla...
Čemu umrijeti?
...Kad znaš da toliko toga moraš proživjeti...
petak, 22. travnja 2016.
Mia Ugrin
![]() |
| Autor fotografije: Mia Ugrin |
Nokturno nosi nadmoć trenutka,
Težinu osjećaja,
Dodir umova...
Odvažnost
Hrabrost.
Empatiju želje,
Doticaja do nekad hladnih tijela,
Zacjeljivanje površinskih ranica udaljenosti.
Spojivost nespojivog.
Sve to, događa se
samo pod krinkom noći.
I samo tada je potpuno blisko.
Slušaču. Vjeruje.
Dok je vreline daha pokraj uha,
samo tad je razumijevanja
prošaptanog...
Po prvi puta jasnog.
(...ali približava se svitanje...
za novu iskrenost,
trebat će iznova pričekati noć...)
ponedjeljak, 4. travnja 2016.
Mia Ugrin
NEPOČEŠLJANE MISLI
Kad podijeli se špil
Padne zadnja
Karta na stol
Oslikavajući
Gole sjene
Naših duša
Znat ćeš
Tko nikad
Nisi bio
Za kim
Žudjela sam ja.
Zbilja će
Oskvrnutu iluziju
Grohotom ismijati
Plješćući za stolom
Profućkanim nama.
Ti tad
Podigni čašu
Iako napola ispunjenu
Pićem
Koje nikad volio nisi
I nazdravi mi
Još kiselo
Nasmiješi se
U hipu prevrti
Sve što smo mogli biti
Da smo ikada postali.
Kad podijeli se špil
Padne zadnja
Karta na stol
Oslikavajući
Gole sjene
Naših duša
Znat ćeš
Tko nikad
Nisi bio
Za kim
Žudjela sam ja.
Zbilja će
Oskvrnutu iluziju
Grohotom ismijati
Plješćući za stolom
Profućkanim nama.
Ti tad
Podigni čašu
Iako napola ispunjenu
Pićem
Koje nikad volio nisi
I nazdravi mi
Još kiselo
Nasmiješi se
U hipu prevrti
Sve što smo mogli biti
Da smo ikada postali.
četvrtak, 31. ožujka 2016.
Mia Ugrin
![]() |
| J. M. W. Turner - The Bell Rock Lighthouse. Oil on canvas (1819) |
| ||||||
nedjelja, 28. veljače 2016.
Mia Ugrin
SAD JE DOSTA!
Nalijepim tako
redovito na sebe
prljavštinu tvoju...
i guleći je revno
nikako da shvatim
kakva agonija je
živjeti u mislima
osobe druge.
Ponesem rado
probleme tvoje,
tugu i ostalu prtljagu,
a ništa svoje
ne saspem
u dvore tvoje.
- "Pa kad ne možeš
umjesto mene
znati kad je dosta,
uvijek ću primiti
dragog gosta,
kome ću sve
svoje muke
natovariti
dok god je šutke." -
Shvatit ću jednom i ja
kako samo je bitno
što se mene tiče
i da me sve drugo,
tuđe ne dotiče.
probleme tvoje,
tugu i ostalu prtljagu,
a ništa svoje
ne saspem
u dvore tvoje.
- "Pa kad ne možeš
umjesto mene
znati kad je dosta,
uvijek ću primiti
dragog gosta,
kome ću sve
svoje muke
natovariti
dok god je šutke." -
Shvatit ću jednom i ja
kako samo je bitno
što se mene tiče
i da me sve drugo,
tuđe ne dotiče.
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)





