Jozefina Dautbegović | Preokret

Širom otvaram prozor
i pokušavam u sobu uvesti proljeće
koje se prilično opire
Zima je predugo trajala
soba je sasvim sumorna
na zelenoj tržnici kupujem
glavicu salate i gorke listove
pravilno raspoređujem
na dane u tjednu
Sredinu koju neki zovu srce
stavljam u vazu
kako opet ne bismo morali gledati
jedno u drugo

Jozefina Dautbegović | Dijalog koji je ustvari monolog

Nisam Ti baš dobro
žalim se Bogu
Kako te samo nije sram što bih tek ja trebao reći
(mislim da bi mi tako nekako odgovorio)
S ovoliko godina na plećima a još uvijek 24 radna sata
ni smjena ni sindikata ni zaslužene mirovine
A što mi je plaća
tvoje molitve i tebi sličnih koje jedva smrsite
i to samo kad je gusto

SAE vs. Jozefina Dautbegović

Jozefina Dautbegović: DOMOVINA U KOFERU

Kad raspakiram jedini kofer
u bilo kojem hotelu
oblake iz domovine
stavim na najvišu policu
kako se ne bi izgužvali