Ensar Bukarić | Šopen

 

Slavenski – panevropski,

vječan poput varšavske zore

neumrle mu do samog Pariza,

pečaćene romantikom Delakroa,

perom Balzaka i srcem Žorž Sand.

Metropole genija spoznaše

što inspiraciju tražeći u Paganiniju

izbrusi dragulj svoje

preciznosti i složenosti,

jedinstvenosti i neponovljivosti.

Klavir njegov mu svjedok

emocijom kolorisanih etida,

vragolasta duha poloneza,

besmrtnih sonata i preludija,

revolucionarnih melodija.

Vječiti dodir Belinija,

njegova staroga znanca

svjedoči odjek sopranskog rekvijema

na zadnjem tridesetdevetom stepeniku,

na samom kraju zakašnjela nokturna.

Ensar Bukarić | Zar misliš da noćas zaludu osluškuješ mačke?

Zar misliš da noćas

zaludu osluškuješ mačke?

Noć u kojoj uši trpe

bubnjanje bolno.

Čuješ li ta stvorenja

zimu čekajući tvrdu

i zimu često surovu?

Dublje se uvlače

u kutke nam nevidljive,

mračne, nedokučive.

Zar ne čuješ drhtaje

sa mjesta skrovita?

Mačke ne predu samo,

one se i tresu,

one se plaše,

one se i gube,

griješe, slabe.

Ne spavam, ne propadam

kroz sanka trag.

Tumaram mislima

kroz obzorja vatrenih srastanja,

duboko u tmini svojih posprdnih svakodnevlja.

Ensar Bukarić | Iskradanje

Iskrao sam se iz svog sna

na vrhovima prstiju,

šaptom sam zatvorio vrata

za sobom.

U trenutku dok sam krvario

odlučio sam da nestanem

iskoristivši bestidni nemar

polugolih aktera.

Podmetnuo sam surogat duše,

distorzično svoje ja

u vidu sopstvenog klona,

do čina razotkrivanja.

Iščekujem dovoljno vremena

da umaknem daleko.

Neka se onima sudi

u snu što ostanu.

Meni epitaf ne treba!

Ensar Bukarić | Moj Svijet

Sastavljen od mjehurova sapunice

unakažen godinama.

Prepun suludih jahača

sa dugim oštrim kopljima

i dugih cvjetnih polja

sa azurnim nebesima.

Savršeno jednostavan

i prosto komplikovan.

Istkan žutim bojama

smrtno posvađane braće.

Sakriven ispod crnih nokata

i nevidljivih ruku umjetnika.

Polurazoren morem brojeva

oživljen okeanom slova

uljepšan kugom prošlosti

i zbunjen pred putokazom.

Prosut kao život na Zemlji

ili kao voda, u čaši sputana;

- moj Svijet.

_________________________________________________________

U pjesmi „Moj Svijet“ namjerno je stavljeno veliko slovo u riječi svijet.

Ensar Bukarić | Daću ti dušu

 

Daću ti dušu, đavole crni,

da usahneš, jadan, u mukama ljutim.

Živi mi mrtav, i stoput pretrni

davljenik budi u vodama mutnim.

Smrt ćeš da zoveš imenom jednim,

imenom Majke, što dah ti dade.

Skopni k'o snijeg na hižama bijednim,

bez smrti, a mrtav, veliki gade!

Nek' ti je korak k'o duga velik',

a zdenac bez vode da bude ti mio.

Postelja biće ključali čelik

u hropcu dok budeš sam sebe pio.

A smrt će stići kad bude kasno,

kad pogled spustiš, bez imalo nade.

Grišćeš sam sebe i cviliti jasno,

bez smrti, a mrtav, veliki gade!

Ensar Bukarić | Boja nostalgije

Žuta

boja nostalgije,

čuvar

starih fotografija

i prašine

pale po njima.

Žuta

boja nostalgije

spava

sa prošlim uzdasima,

sjetom

i žalom za prošlošću.

Žuta

boja nostalgije

steže

grudi moje.

Svjestan

dalje koračam

kroz život

ograničen

bijelim ćefinima

što

uporno čekaju

za kraj.