O originalnosti zbore (uho ti rašpaju) koji izvora
vidjeli nisu, niti čuli šum vode
kamoli huku vodopada u vremenu
koji nas navodi na pojam okamenjene Vječnosti.
Ne znaju što je to, prinijeti udubljen dlan
i napiti se ledenih iglica, koje se duboko
zarivaju u stijenke želuca i nikada više
neće te prevariti ni jedan okus, ni blizu
tom živodajnom savršenstvu!
Estetika! Estetika! Javlja se kao tvoja Putzfrau,
dodajući ti metlu, pokazujući sobu punu nečisti
paučine i otpada, što je valja privesti zraci sunca.
Pod je zemljan, veoma starinski; oklijevaš, zlovoljno-
Ako ga poprskaš vodom iz ruke, kaže ona, neće se
dizati prašina i bit će čist kao zrcalo, pred kojim se
Platon brijao svako jutro, psujući riđe dlake i premećući
neke slogove u ustima, a koje je ptica na grani
simultano prevodila:
Jezika nikad dosta! Jezika nikad dosta!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.