(Kiša na rusku štimu)
Triput pljusak: propuh okno slama.
Vjetar krošnje svija nošen zlobom.
Kakav tjesnac stoji među nama,
Da na vrata ne pokucaš zglobom?
Što to biva, kad nam je svejedno?
Neka boja gasi se u spektru.
Nektar drame pije srce žedno:
Grizodušje što muči Elektru. *
Od jasmina savila se grana:
Neće pelud pasti naše pčele.
Nitko ne zna što je prava strana.
Tu su Parke* čudnu pređu prele.
Neko gnijezdo savilo se davno,
Gdje visoke topole se ruše.
Dosadno je što je jednostavno;
Ti mi tako kažeš, mirne duše.
Možda ranim trešnjama se sladiš,
(Atmosfera biva vrlo ruska).
Jesenjina čitaš, što li radiš?
Poželjet ćeš sunca nakon pljuska.
________________________________
Elektra- lik iz grčke drame, osvetnica;
Parke- suđaje, krojiteljice sudbine
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.