Mario Habajec | Naša prazna kuća

Sama sred bespuća stoji

Tijelo drveno i kameno nosi 

Kosa puna mirisa uspomena 

Kako li je lijepa takva,

I bezimena,

Naša prazna kuća 

Prozori njeni gledaju unutra 

Ali unutra više nikog nema 

Podovi suhi i bez koraka škripe 

Sred njene zamukle tišine 

Prošli smo godišta mnoga

Djeca odrasla i postala svoja

I koliko pokušaja, otisnuća 

Gledam kako lijepa je takva

I još uvijek puna čuda

Naša prazna kuća