Na uzburkanoj paleti neba plavog
Pigmenti se vrtložno komešaju.
Oblaci virtuozi ih zamiješaju
Rišući obris dana svojeglavog.
Odakle to izvire slikarska mašta?
U zlatnom odsjaju Sunce se smiješi.
Tko kistove često rabi - rjeđe griješi,
Darovitost nikad nikom ne oprašta.
Oblaci na vjetru uzimaju maha
Smjerovima raznim oni vazda žure.
Vrtlozi jarkih boja s neba cure
Poput suza, sreće, tuge i uzdaha.
Nebeske su slike na obzorju sjajne
Blistaju od neke sreće veličajne. ________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.