Stevo Leskarac | Nebeske slike

 

Na uzburkanoj paleti neba plavog

Pigmenti se vrtložno komešaju.

Oblaci virtuozi ih zamiješaju

Rišući obris dana svojeglavog.

Odakle to izvire slikarska mašta?

U zlatnom odsjaju Sunce se smiješi.

Tko kistove često rabi - rjeđe griješi,

Darovitost nikad nikom ne oprašta.

Oblaci na vjetru uzimaju maha

Smjerovima raznim oni vazda žure.

Vrtlozi jarkih boja s neba cure

Poput suza, sreće, tuge i uzdaha.

Nebeske su slike na obzorju sjajne

Blistaju od neke sreće veličajne. ________________________________

Biserje samoće, Beletra, 2024.

Stevo Leskarac | Kukurijek

Ne opraštam srcu koje me prevari,

Dušama što javu ne žele da shvate.

Lažima se život često pretovari,

A one se nikad, nikad ne isplate.

Za sumnje u srcu nitko mjesta nema

Iskra optimizma dok ustrajno tinja

Poput suha lišća staroga bagrema

Koje u trenutku postaje buktinja.

Vrijeme nevjerice i tuđe zavisti

Zakopat ću zato u duboku jamu.

Od danas nadalje neću biti isti

Ponijeti ću radost u svoju osamu.

Samoća već dugo moje društvo čeka

Raduje se cvatnji poput kukurijeka.

Biserje samoće, Beletra, 2024.

Stevo Leskarac | Klice radosti

Probudi se ljubav čim proljeće krene

Vatromet vedrine posvuda prosipa.

Usahnule  grane beharom osipa,

Oživjevši raskoš zemlje izmorene.

Kad bi ljubav bila kao mlado voće

Mamila bi nepce da joj zrenje kuša. 

Prije nego šećer na jeziku zgruša. 

Častila bi usne okusom slatkoće.

  

Kad bi ljubav meden miris donosila

Šireći ga posvud, dokle pogled seže,  

Mirisom bi bujnim punila kaleže,

Dok se svaka duša ne bi podnapila.

Sjemenju bi dala radosti da klija

Kad obuzme dušu živa čarolija!

Biserje samoće, Beletra, 2024.