I kako brzo
promaknu se,
Jezabela,
Babyn Jar
i Odesa,
pakao Łódźa
i mjesta kraj Save,
s prahom božanskim
od kosti i mesa.
U pakao novi
što izraste,
iz prevelike patnje
liječene pažnjom,
bez podignutog prsta
kad otme se božanskom
i prigne k sebi
opakom i lažnom.
A On?
Što sobom
sve mjeri
i šutnjom svojom
zveči,
zar?
kako?
zašto?
da Mu se molim,
krug taj
da prekine
vječni.
Strašan
a prelijep,
tvaran
dok se kreće,
u tami
jer bez tame,
ni svjetla biti
neće.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
1 komentar :
Dirljivo.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.