ali riječ ne nađoh lica tvoga vrijednu,
mjesto tvog osmijeha ja samoću dišem
i čekam svitanje k'o želju posljednju.
Dok dušu mi hrani romon ljetnog pljuska
i misli mi nebom košmarne lutaju,
kao na pučini orahova ljuska
bez kompasa jedrim tvome zagrljaju.
Svaka kišna kaplja na rosnim oknima
crta tvoje lice, a sjećanja vriju
dok nemir mi snove iz oka otima.
Uspomena na te sjetu moju liječi,
a versi k'o vino polagano zriju
točeći u pjesmu sve najljepše riječi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.