Našem dida Jošku
Dan sunčani, proljetni.
Obrazi glatki, rumeni,
pogled blagi, iskreni.
Ručice nježne i nejake.
Cvrkut kosova oko kuće –
tvoj glas.
Šum vjetra u krošnjama –
tvoji koraci.
Masline u cvatu –
tvoj osmijeh.
U garaži kutije, alat...
Uredno složena drva još mirišu po tvojim rukama.
Maleni bicikl.
Odlučne ručice, nevješte nožice.
Teško je!
Neću više voziti!
Spremi bicikl u garažu!
Teško je, znam,
ali neću spremiti biciklić u garažu.
Znam da je teško, pile bakino,
ali ti ćeš naučiti!
Naučit ćeš, vjeruj mi!
Tiha noć.
Dvije zvijezde najsjajnije –
tvoje oči.
Gledaš ga.
Ponosan i spokojan.
Gledaš ga.
Hrabriš ga.
Čuvaš ga.
Znam to.
Čuvaj ga!
Mora naučiti voziti.
Teško je,
ali on će naučiti
jer si ti uz njega.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.