Hrvati i Česi se zajedno smiju

U nakladi Udruge hrvatskih aforista i humorista, Hrvatsko-češkog društva i portala Digitalne knjige objavljen je Zbornik hrvatskih i čeških aforista Otisci vedrine koji je priredio Ivo Mijo Andrić. To je njegov četvrti ovogodišnji dvonacionalni zbornik hrvatskih i drugih europskih naroda, prethodno su u tom bilateralnom nizu tiskani zajednički zbornici hrvatskih s ukrajinskim, slovačkim i poljskim aforistima. Prošle je godine dovršena serija od pet zbornika u kojima je predstavljena aforistika u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije, i svi su objavljeni i u digitalnom izdanju (digitalne-knjige.com). 

Uz Andrićev predgovor, pogovore zborniku Otisci vedrine potpisuju aforisti Mladen Vuković i Aleksandar Čotrić te predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac. 

O hrvatsko-českim kulturnim vezama u  pogovornom slovu piše Mladen Vuković  slijedi njegov tekst,

HRVATSKO-ČEŠKI MOST KOJI SE SMIJE

Duboke su povijesne veze hrvatskog i češkog naroda, a još živi i legenda da je praotac Čeh rodom iz Krapine. Do prije stotinu i nekoliko godina Hrvatska i Češka bile su u sastavu iste k. u. k. carevine, zatim u socijalističkim državama sa susjednim republikama, da bi od prije trideset i koju godinu postale samostalne države s demokratskim ustrojem. Česi su imali više sreće da su to doživjeli mirnim putem, dok su Hrvati na tom putu razdruživanja s Jugoslavijom morali proći kroz traumatični krvavi Domovinski rat. I zbog toga, očito, Česi imaju više naslijeđene darovitosti i smisla za humor pa im gotovo i zavidim što imaju bolje i duhovitiji filmove i romane od nas Hrvata. Ne možemo u svemu biti najbolji! Slavenska braća Česi čak su se uspješnije šalili i na ratne teme, primjerice Hašek o Prvom, Hrabal o Drugom svjetskom ratu, ili Kundera o staljinističkom totalitarnom režimu.

Dvije važne ulice u samom srcu Zagreba su Praška i Masarykova. Hrvatska s Češkom, prostorno jedan i pol put većom i s gotovo triput većim brojem stanovnika, ima još dosta kulturoloških veza i sličnosti, od istih boja na državnoj trobojnicu, do jezikâ u kojima je dosta sličnih riječi, obje abecede imaju dijakritička slova s kvačicama č, ž, š. Istog su nam korijena važne i lijepe riječi kisik, kolač, nježnost, pivo, škola... Ponešto se i razlikujemo pa hrvatski aforisti požele da i mi vazda volimo vlast kao i Česi (vlast na češkom znači domovina). U aforističko se ozračje uklapa i plivanje uzvodno, makar to na češkom značilo i pljuvanje, valjda ćemo se razumjeti kada idemo ravno pravo (što znači desno), a sjajne češke aforizme nećemo pohvaliti da su divni i pitomi (zapravo čudni i glupi)... Prag češke prijestolnice prekoračili su brojni hrvatski studenti, likovnjaci, glazbenici i umjetnici, osjetivši miris praha i zvjezdane prašine iz gnijezda svih umjetničkih muza. Nije stoga čudno da je slavnu prašku Kuću koja pleše 1996. sukreirao hrvatsko-češki arhitekt Vlado Milunić. Logično je da smo od Čeha uzeli i riječ kopačka, kad je u najstarijoj praškoj pivnici U Fleků 1911. utemeljen najpopularniji hrvatski nogometni klub Hajduk, koji "živi vječno". Posljednjih desetljeća hrvatski maturanti često putuju na ekskurzije u Prag, češki turisti rado su viđeni gosti na Jadranskom moru... Bog zna kojem svecu valja to zahvaliti, jedino se stubokom razlikujemo u postotku vjernika i nevjernika/ateista, ali ni odvojenost crkve i države ne jamči građanima raj na zemlji.

Duboke su i međusobne književne veze: češki kralj Karlo IV. izgradio je 1348- u Pragu benediktinski samostan Emaus za hrvatske glagoljaše, Marulićeva Institucija prevedena je u Češkoj dvaput u 17. stoljeću, u 19. i 20. stoljeću narodna balada Hasanaginica prevedena je 11 puta...! Na toj brazdi niknulo je i ovo zajedničkom aforističko kolo čeških i hrvatskih kolega, u knjizi koja humorističko-satiričnim bljeskom osvjetljava obje strane bilateralnog medaljona, u kojoj aforopisci razotkrivaju i pribijaju na zid poruge mnoge osobne i nacionalne slabosti, bolesti, poroke i krivice. Na žalost, većina tih mana je zajednička svim ljudima, ali zato, srećom, možemo istodobno učiti i na tuđim greškama, makar ih uvozili i bez carine i po dampinškim cijenama. Zbirke dobrih aforizama svojevrsni su abecedarij nacionalnih sramota i "prljavog rublja" koje satiričari stalno upadaju ne bi li se pojedinci i društvo uzdigli do čišćih obzora, moralnih navada, etičkih i estetskih vrjednota. U te ljekovite literarne pripravke, od kojih se ne može predozirati, aforisti dolijevaju sve raspoloživo oružje iz književnih tropa i figura, kako bi stilski izbrusili presnažnu misao koja dobrotu spominje, gruboću opominje.

Za razliku od većine istočnoeuropskih komunističkih/socijalističkih zemalja, koje su imale jedan humoristički list cijelo polustoljetno totalitarno razdoblje, u Hrvatskoj nije bilo zimzelenih, "anticrvenih" satiričnih časopisa, koji nisu doživjeli niti punoljetnost, poput najpoznatijeg tjednika Kerempuh koji je samostalno izlazio od 1945. do 1958., s nakladom i do 170 tisuća primjeraka, s kratkim reinkarnacijama od 1974. do 1976. te 2002. godine. Ostali su šaljivi listovi izlazili neredovito, tek po nekoliko godina, pa je profesor Ivo Babić krasno primijetio da su u Hrvatskoj mnoge vrijedne stvari poput nastavaka za prošlo svršeno glagolsko vrijeme aorist: -h, -ø, -ø (h, pa ništa, ništa). U samostalnoj Republici Hrvatskoj najduže se održao lokalni oroslavjski najčešće polugodišnjak Potepuh (1996. - 2023.) koji je održavao hladni pogon hrvatske aforistike, koja je novi život pronašla na internetskim i digitalnim stranicama.

Ovaj misaoni cvjetnjak otvara najstarija zastupljena autorica Božena Němcová (1820. – 1862.), a najmlađi uvršteni aforist je Filip Karačić (1991.) i u tih skoro dva stoljeća iznjedreni su brojni naraštaji talentiranih i discipliniranih vladara pera i misli, između kojih se priređivač ove male antologije Ivo Mijo Andrić odlučio za 92 oštroumnika, po 46 sa svake strane granice koju natkriljuje most sazdan od kolopleta riječi uvezanih u ritmično kolo poetsko-filozofske mislarice. Neka ona potakne nova zbližavanja hrvatskog i češkog humorističkog pobratimstva u svemirskoj kristalnoj kocki vedrine i da cijepljenjem bohemistikom dobijemo nove boeme aforistike.

Mladen Vuković