 |
Vizual: Marko Tadić |
petak, 10. 10. 2025. u 19 sati
Izložba ostaje otvorena do 27. 10. 2025.
U sklopu otvorenja izložbe čitat će se prva dva od pet odabranih kritičkih eseja i tekstova iz zbirke Ursule K. Le Guin u trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito – Vreća kao model za teoriju fikcije i Tirada o “tehnologiji”.
Program je realiziran u suradnji sa Studijem Pangolin.
Uredništvo: Hrvoslava Brkušić, Ana Hušman, Ivana Meštrov; ilustracija: Marko Tadić; dizajn: Ana Labudović; prijevod: Marina Schumann; lektura: Sonja Prijić; feministička redaktura prijevoda: Biljana Kašić.
U sada već trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito, suradničke i prijateljske biblioteke koja je osmišljena kao „heterogena osnova za istraživanje, nagađanje, razvoj različitih metoda pristupa, razmjenu ideja i dijalog, te nastaje organički i proizlazi iz radnog procesa i istraživanja u više lica“[1], stalno mjesto u postavu kolega/ica, suradnika/ica i stručnjaka/inja iz različitih polja, a s bazom u umjetnosti, ono je ilustratora. U toj ulozi Marko Tadić iscrtava i ucrtava, prekraja i osmišljava sliku koja ulazi u aktivni odnos s gustim teorijskim tekstovima, proširuje ih i aktivira kroz začudne i narativno otvorene forme koje ostavljaju prostor čitateljima za daljnju nadogradnju i imaginiranje.
U galerijskom prostoru ovi vizuali zaposjedaju hibridni galerijsko-knjižnični ambijent, oživljavaju kao samostalni elementi, ali i kao metonimijska figura u kojem dio nagoviješta cjelinu. Izvučeni iz knjižica, iz svog originalnog postava s kojim su prepleteni i kojem pripadaju, postaju začudni slikovni prikazi otvoreni upisivanju doživljaja i reakcija na sliku bez teksta, ili preciznije, na sliku onkraj teksta. Stoga su i nagovor na čitanje, na posezanje za malim publikacijama i uranjanje u svjetove sačinjene od teorijskih promišljanja, ideja i koncepata, koji prije nego fiksni interpretativni okvir predstavljaju fragmentarnu sliku svijeta koju uvijek iznova valja osmisliti. Vidim ih i kao alat za njegovanje i poticanje mišljenja, fragilne u svom fizičkom izdanju i trajne zbog otvorenog pristupa, sadržajem heterogene, u koncepciji okupljene. Treća edicija posvećena je esejima Ursule K. Le Guin, autorice čiji su tekstovi nastanjeni fantastičnim svjetovima i likovima, ali čija spekulativna fikcija uvijek nadilazi vlastiti žanr, stvarajući kompleksne univerzume nastanjene anarhijom, aktivirane pitanjima roda, kulturalne i društvene uvjetovanosti. Ili, kako sada i sami možemo pročitati u hrvatskom prijevodu, znanstvenu fantastiku moguće je razumjeti „kao daleko manje kruto i usko područje, koje nije nužno ni prometejsko ni apokaliptično, i ustvari manje kao mitološki, a više kao realistični žanr. Čudan je to realizam, ali i stvarnost je čudna.“[2] Pa takvi začudni likovi Marka Tadića sada su trajno prepleteni s tekstovima Ursule K. Le Guin, a tek privremeno obitavaju i zaposjedaju izložbeni prostor. Riječ je o hibridnim figurama koje u sebi spajaju elemente stroja, čovjeka i mitskog bića, gradeći vizualni jezik između mehaničkog, organskog i fantastičnog. Njihovi antropomorfni oblici, sastavljeni od kružnica, spiralnih formi i segmenata nalik zupčanicima, formiraju oblike koji se nalaze između živoga i mehaničkoga, procesa i priče, ali ne kao statična i stabilna cjelina nego kao akumulacija fragmenata koji se neprestano preslaguju. Ili, na tragu Le Guin, predstavljaju vreću kao metaforu priče – spremnik u kojem se sakuplja i prenosi mnoštvo elemenata – ali sada vizualnu. U prostoru Galerije ove figure ulaze i na fotografije, smještaju se u pejzaže kao u zamrznute kadrove iz filma, pri čemu nije riječ samo o estetskim postupcima nego i o umjetničkoj strategiji koja poziva na zamišljanje novih mogućnosti i alternativnih pogleda na svijet.
Nije slučajnost da je upravo Marko Tadić ilustrator Biblioteke 0 Općenito. Naime, njegova umjetnička praksa u cjelini blisko se dodiruje s njegovim pedagoškim radom. Predajući na dvjema likovnim akademijama, u svom radu sa studentima i sam će posegnuti za teorijskim tekstovima Biblioteke. Jer znanje nikada nije neutralno, a način na koji se prenosi oblikuje način na koji mislimo i zamišljamo svijet. Na tom tragu njegovi radovi mogu se čitati i kao vježbe vizualne pismenosti, ali i prostor učenja u kojem se isprepliću različite discipline i znanja.
Na kraju, značaj Biblioteke 0 Općenito ispostavlja se i u kontekstu same galerijske djelatnosti koja se odvija u spoju s onom knjižničarskom. Dva naizgled nespojiva aspekta, lice i naličje, kreiraju trajne inovativne oblike zajedničkog djelovanja, predstavljaju konkretan, ali i strateški doprinos suvremene umjetnosti u okviru zajedničkog polja, nadomještaju, ali i nagovještaju moguće nove kreativne pristupe izdavačkoj djelatnosti u okviru knjižničarstva. No isto tako, potiho u pozadini, ova taktika ispisuje i reaktualizira zaboravljenu historijsku poziciju radikalnih pristupa knjižničarstvu, aktivira ih u sadašnjosti i pokazuje kao moguće, relevantne i potrebne. Pritom se ovakvi horizontalni savezi još jednom pokazuju kao kreativni, suradnički i ostvarivi procesi koji daju svoj doprinos u okviru vlastitih disciplina, ali i onkraj njih, ispisujući prazne stranice i neostvarene potencijale, upisujući se u knjižničarske sustave, inovirajući ih, čineći ih aktualnima s vremensko-prostornim trenutkom u kojem postoje, šireći njihov doseg. Prijateljska i suradnička ruka, sada ona ilustratora, još je jednom pritegnula labav čvor knjižničarstva i umjetnosti koji se nastoji učvrstiti jer upravo iz njega moguće je kreirati nove prostore znanja, načine učenja, bivanja i mišljenja kao pojedinci i kao zajednica. Svjesni da je cjelovitost iluzija, nasuprot težnji za sveobuhvatnim uvidom, možemo otvoriti tek poglede koji u svojoj pluralnosti nude širi i uključiviji horizont razumijevanja. U tome nam Biblioteka 0 Općenito može pomoći.
Petra Dolanjski Harni
______________________________
Marko Tadić (1979., Sisak) studirao je slikarstvo na Accademia delle Belle Arti u Firenci, gdje je diplomirao 2006. Djeluje u polju crteža, kolaža, animacije i instalacije. Ideje gradi na poslijeratnoj utopijskoj arhitekturi i urbanizmu moderne, dok materijale za scenografske sadržaje nalazi u starim pronađenim fotografijama, nacrtima neizgrađenih gradova te prostorima koji su postojali i ponovno postoje samo u njegovim radovima. Znanstvenu fantastiku ugrađuje u pomalo zaboravljene (nestale) prostore, stvarajući nadrealne prizore s pričom koja bi lako mogla biti stvarna.
Projektom „Horizon of Expectations“ s umjetnicom Tinom Gverović predstavljao je Hrvatsku na 57. venecijanskom bijenalu 2017. godine.
Recentne samostalne izložbe: „Kuhinja/The Kitchen“, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatska (2024.), "Heliopolis", Parco Arte Vivente, Torino, Italija (2024.), "Playing a Role", Galerija Kula, Split, Hrvatska (2024.), "The Aim", Filodrammatica, Rijeka, Hrvatska (2023.), "Temporary form", Blok, Zagreb, Hrvatska (2022.), "Complicity in the making", s Petrom Feriancovom, Galerija Jan Koniarek, Trnava, Slovačka (2021.), "Imagine a pattern", Pučko otvoreno učilište Zagreb (POUZ), Hrvatska (2020.), "The World as a pavilion", (s Vjenceslavom Richterom), Bozar, Bruxelles, Belgija, "The Speculative view", s Philipom Cornerom (FLUXUS), Galerija Striegl, Sisak, Hrvatska (2019.), "Duty to document", AK galerija, Koprivnica, Hrvatska (2019.), "Hušman Huzjan Tadić", Francuski paviljon, Studentski centar, Zagreb, Hrvatska (2018.), "The shifting meaning", Dubrovačke ljetne igre, Hrvatska (2018.), "Duty to document", Spot galerija, Zagreb, Hrvatska (2017.), "Drawings on the Margine: Constructions and Fractions", Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja, Hrvatska (2017.), "Man standing in a museum looking at something", Zbirka Richter, Zagreb, Hrvatska (2017.)
Među skupnim izložbama izdvajaju se: “Horror Patriae”, Steirischer herbst, Neue Gallerie, Graz, Austrija, (2024.), “Planet, People, Care-It Spells Degrowth!”, HDLU, Zagreb, Hrvatska (2023.), “Don't Dream Dreams”, A Selection from the Art Collection Telekom and Two Commissioned Works, Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija (2023), “Urban text”, Institut des Cultures d’Islam, Pariz, Francuska, (2022.), “Draw”, Galerija umjetnina, Split, Hrvatska (2022.), „Eko 8“, International triennial of art and environment / A letter to the future (2021.) “Od imaginacije do animacije: šest desetljeća Zagreb filma”, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatska (2020.), “2. bijenale industrijske umjetnosti: Na leđima palih divova”, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska (2018.), “Prijedlozi, snovi i utopije iz Zagreba” (s Tomislavom Gotovcem, Perom Dabcem, Davidom Maljkovićem, Vladom Martekom, Ivanom Piceljem, Markom Pogačnikom, Zvonimirom Radićem, Vjenceslavom Richterom, Aleksandrom Srnecom) (2018.), 1. Anren Bijenale, Kina (2017.).
Dobitnik je niza nagrada: 2015. dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu godine, 2010. osvaja treću nagradu na THT@MSU Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te 2008. Nagradu Radoslav Putar za najboljega mladog umjetnika godine. Sudjelovao je na mnogobrojnim rezidencijama i studijskim programima u Helsinkiju, Beču, New Yorku, Los Angelesu i Frankfurtu.
Uz praksu samostalnog umjetnika bavi se i pedagoškim radom. Voditelj je brojnih umjetničkih radionica. Od 2015. radi kao gost predavač na milanskoj NABA-i (Nuova Accademia di Belle Arti) na više predmeta vezanih uz teorijski i praktični dio dizajna izložbi. Od 2016. predaje na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Radovi mu se nalaze u raznim kolekcijama, poput kolekcije Muzeja suvremene umjetnosti i Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, kolekciji AGI Verona, PAV Torino, kolekciji Hilger, Collezione Taurisano, Laubi – kući za ljude i i umjetnost, kolekciji Denis Vujičić, Laura Bulian Collection Milano, kolekciji Cerin Antonić. Ostali projekti uključuju suradnju s BADco. i realizaciju javne skulpture u parku Arte Vivente u Torinu.
__________________________
Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
Galerija Prozori / Knjižnica S. S. Kranjčevića
Zapoljska 1, Zagreb
Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20h / subota / 8 - 14 h /
[1] 2018. -2022. biblioteka 0 Općenito // edicija 1. URL:https://anahusman.net/hr/
[2] Le Guin, Ursula K. Vreća kao model za teoriju fikcije. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba : Studio Pangolin, 2025.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.