Božica Jelušić | Samo tratinčice vidim

 

Samo tratinčice vidim. Svjetlost je kasna.

Propali planovi leže ko sjene na dnu vrta.

Promuklo grlo, praznina i tuga poluglasna,

Ispod prokislog lišća obris mrtvoga krta.

Škripi krošnja na vjetru, rastočen pianino.

Stara stolarija pušta neprijatelja u kuću.

Posipaš sol na stolnjak gdje se prolilo vino.

Povratak odsutnog želiš, misiju nemoguću.

I ja sam od tih gorkih. Je li mi korijen predak?

Rijetko mi kocka vedrine* padne u pusto krilo.

Ljudi su tako sami. Znak ljubavi je rijedak,

Pošalješ li ga nekom, pitaju: Što ti se zbilo?

Blista li tvoja usna još uvijek kao porfìrit?*

Ili su sjećanja krama s blatnoga vašarišta?

Mišljah da idem svijetom, bacajuć' iskre i spirit.

Samo tratinčice vidim. Živi li izvan njih išta?

________________________________________________________

kocka vedrine-Ujević; porfìrit-vulkanski kamen, nijanse od grimiznog do sivog

27. listopada 2025.

Flora Green

Ilustracija: Internet