U pepelu svojih padova
tražila sam krila koja su gorjela,
ali svaki plamen bio je samo podsjetnik
da i kad izgorim, ja se rađam ponovo.
Rekli su da sam krhka,
da će me bol zauvijek srušiti.
Nisu znali da moje suze nisu kraj,
nego snaga koja tinja u meni.
Svaki put kad me slome,
iznutra pukne tišina,
a onda, letim.
Više, jače, slobodnije nego prije.
Jer ja nisam samo žena,
nisam samo rana ni sjena,
ja sam Feniks.
I svaki moj kraj
tek je početak
još jače žene u meni.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.