Jadranka Gottlicher | Oda boci za vodu

Sinoć sam na plaži ostavila svoju bočicu za vodu
I nisam mala snage vratiti se po nju
Teško vrijeme, teške noge
Kome bi se tuđa boca svidjela?
Ujutro požurim po nju. Nema je.

Plivam i tražim svoju staru sivu bočicu
Možda su pijani turisti tražili još rakije
Pa je onda bijesno bacili u more
Uvijek je u njoj bila samo voda
Okrepljujuća, spasonosna, obična
Čudesna voda

Kamenje u plićaku blista kao srebrni čep
I ja pomislim da me to čeka moj nasukani brodić
Otkrivam biserno zrcaljenje kamenja
Čudesno je kao i moja siva bočica
Kupio mi je davno moj sin
Koji više nije alpinist
Ogulio ju na plaži unuk u igri
Na njoj vidim planine i stijene
I oblake i lađe i galebova krila

Bila je sa mnom na lijepim i ružnim mjestima
Više je nema