Miljenka Koštro | U protoku vremena

Upila sam kiše i magle davnih dana
pune dlanove proljetnog sunca sam upila
upila sam i materine riječi
Upitnici? Oni su ostali nad glavom i vitlaju kao zaluđeni vjetrovi
S pragova djetinjstva mirišem sjećanja
i ispisujem logične i maštom krojene stihove
još sam dijete razbijenih koljena sa sjedim vlasima u kosi
riječima pokušavam zidati mostove
upaliti fenjere, gasiti požare
Dok kazaljke uporno lome vrijeme
i ulijevaju ga u ponornice vječnosti
u protoku vremena rukama bih dohvatila mjesec
i prislonila ga bliže srcu
da osvijetlim zatamnjene riječi
Ne znam kada će svemoćni Sudac svirati kraj utakmice
umiriti moje tijelo, a duši dati krila
jer za let i proljetni ples je stvorena