Jer…oči su navikle
Na mrak…na tminu…
Zaustavite violine…
Dugo već slušam
Samo tišinu…
Ne puštajte sunce
Na postelju od mjeda…
Istopit’ bi se moglo
To tijelo od leda…
Ne točite mi vina
Vina rumena…
Jer mogla bi poteći
Krv iz kamena…
Iz tijela što kao
Tvrdi kamen stoji…
Nikamo ne hodi
Ne kitite me cvijećem
Cvijećem punim rose
Ne češljajte mi duge
Zamršene kose…
Ne mamite me rijekom
Rijekom bisernom
Nit’ obuvajte srebrom
Noge mi bose…
Jer…oči su navikle
Na mrak… na tminu…
Zaustavite violine…
Dugo već slušam
Samo tišinu…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.