klonirani slonovi na steroidima
lete iznad gradskih krovova
zaklanjanju sunce surlama
i smiju se začuđenim ljudima
klonirani slonovi nadmeču se s vranama
svijaju gnijezda na malo debljim granama
grane pucaju pod pritiskom
slonovi padaju
vrućina je nesnošljiva
djeca im se smiju i gađaju ih friškim izmetom
komunalni redari spavaju u sjeni starog kestena
oprosti mi na ovim glupostima
samo se smijem vlastitim mislima
koje danas plove put beskraja
da sam slon ostao bih dolje
ne želim se razmetati ušima
nebo ostavljam pticama
da sam slon
skinuo bih mjesec i poklonio ga ribama
znaš
njih uzbuđuje mlačna svjetlost, samo što
taj mjesec
ima i svoju tamnu stranu
bez sunca bio bi samo još jedna
hladna, tamna kuglasta tvorevina
tamo gore, negdje u svemiru
nevjerojatno
sad stvarno pretjerujem
i čudim se samom sebi
čovječe,
kuda sve to vodi
srećom nisam slon
ribe ne jedem
i baš me briga tko se na što uzbuđuje, pali
tko leti sa zvijezdama i gađa se izmetom
srećom
nisam
slon
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.