Sa žutim žitom u očima,
sa cvjetnim poljem u kosama,
sa vučjom čežnjom u grudima
one su mahale vlakovima.
Sa zlatnim klasjem pod prstima,
što prebirahu ga ko strune duge,
one su pjevale vlakovima.
Svojom su pjesmom nadglasale pruge.
U snovima slijedile svjetla im znana, stanice nove i puteve krive.
Na konjima s grivama crnjim od noći one su jurile lokomotive.
Sa vučjom čežnjom u grudima
zbog zvižduka vlaka su slijedile duge.
Želje im ostale šaptat na pruzi.
Zvižduci uvijek su bili za druge.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.