Sjećanja na tebe struje mi žilama
kao dah proljeća kroz perje ždralova,
hraneći mi dušu magičnim slikama
što lebde nad grivom ćudljivih valova.
Dok jedna za drugom pred okom se nižu
i sa njih se cijedi rosa zaborava,
u visine sjajnim zvijezdama me dižu
u čijem se svjetlu tvoj lik odražava.
Ako mi te slutnje iz misli udalje,
a rijeke bezdušne odnesu iz snova,
zamolit ću nebo da mi te pošalje
skrivenu u tihe kliktaje ždralova.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.