Nezgodno je kad idealna djevojka ne dijeli ideale. Vjerojatno nije ni svjesna koliku je revoluciju zatrla u korijenu.
„Želim apsolutnu slobodu!“ gorljivo sam objašnjavao djevojci najljepšeg osmijeha koja bi vjerojatno bila vrlo zainteresirana da je to bila. „Treba ukinuti državu!“
„Koju državu?“ pristojno će ona u nedostatku zanimljivog sugovornika.
„Sve države! Državu kao instituciju!“
„Aaa.“
„Država nas guši! Ograničava našu slobodu!“
„Pa kako bi živjeli bez države?“
„Ljepše i bolje! Da nema države sve što zaradimo ostalo bi u našim rukama! Da nema države ne bi uopće morali plaćati porez!“
„Protiv poreza si?“
„Da!“ zbili su se Kropotkin, Emma Goldman i Proudhon u jednu rečenicu.
„A kako bi ja dobila povrat poreza da nema poreza?“ dobroćudno je uzvratila djevojka.
Najprije sam tupo blenuo, poput najsramežljivije kornjače povukao prvo glavu, a zatim i cijelog sebe, izmislivši da moram brzo u pekaru jer mi čuvaju zadnji burek. Ni bezvlašće ni ja nismo se nikad oporavili od tog neočekivanog udarca.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.