Kolumne

srijeda, 29. siječnja 2020.

Oleg Antonić | Izdaja




Posvećen plovidbi samsarom
katkada sidrit ćeš naslijepo,
suočen s izdajom.

Gledat ćeš olovne zjenice
kako poskakuju fliperom
bježeći k ušima.

Znati da još uvijek živi ste
(šteta je, zapravo, nikakva)
dizat će utrobu.

Klecavom klaunu
jeca pozauna,
tuba će svisnuti,
truba je vrisnula,
blistave darove
grizli bi otrovi,
jamom će zjapiti
grijeh.

Muku ćeš nositi snošljivo
koliko uspjet ćeš disati
lomeći minulo.

Moglo bi postati nesnosno
vjeran da traješ nevjernima,
plijeviš Tao i Te.

Valjat će tebi tad umrijeti,
ili ćeš krotiti krijesove
iz barke slamnate.

Zlo kad u klaunu
brizne pozaunom,
tubom da udara,
trubom da razara,
plameni otrovi
blistave darove
s ljubavlju tale u
pleh.


* Tekst je nastao s glazbom u mislima. Veselu posmrtnicu falšao je ploveći orkestar.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.