Igor Petrić | 2 + 2 = 5.1 ili tako nešto

(glineni golubovi ne lete visoko)

Snalaziš se. Vidim!
Sasvim ti dobro ide.
Nikog ne trebaš. Sve znaš.
Sam sebi dovoljan.
Kad ne gledaš, zamišljaš
Kad ne slušaš, spavaš.
Čitaš između redaka
i prebireš po mislima protivnika.
Slabije hrabro napadaš.
Jače, mudro izbjegavaš.

Hodaš nezaustavljivo.
Sve prepreke više-manje uspješno svladavaš.
Ponekad zastaneš, onako teatralno
i samo se praviš važan.
Promatraš svjetinu,
njihove navike i običaje kojima se hvale.
Glumiš kako te nešto od toga i zanima.

Čudan je ovaj svijet.
Ti u njemu kao da si oduvijek
i ništa te ne dira, ne zanima.
Možeš stajati nepomičan satima
ili se kretati u svim smjerovima,
slučajno ili namjerno odabranim pravcima.
Bez obzira na uvjete, bez obzira na sve
ti u njemu i dalje uspješno statiraš.
praviš se važan kad treba i kad ne treba
po potrebi glumataš,
malo spavaš,
zajebavaš.