Kolumne

četvrtak, 28. studenoga 2019.

Mladen Pavković | Još mu ni danas ne daju da se po njemu nazove galerija


U Koprivnici  je 27. studenoga 1992. umro najpoznatiji hrvatski slikar u svijetu – Ivan Generalić (r. 21. prosinca 1914. u  Hlebinama). Začetnik je  hrvatske i europske naivne umjetnosti. Samostalno je izlagao diljem svijeta s iznimno velikim uspjehom. Pokrenuo je međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti. Veći broj najpoznatijih djela (što u Podravini nitko nije učinio!) darovao je Galeriji Hlebine, odnosno hrvatskom narodu.

Posljednje godine svoga života proveo je sa suprugom Rozom, u selu Sigecu, gdje je i sahranjen na mjesnom groblju.

U Koprivnici se na žalost njegovim imenom zove samo jedna ulica, od dvjestotinjak metara, gdje ne živi ni jedan stanovnik, a koju je Grad Koprivnica jedva mu dodijelio na apele moje malenkosti.

Često smo predlagali da se Galerija Hlebine nazove njegovim imenom, što je bila i želja samog umjetnika. Međutim, to se do danas nije ostvarilo.

Generalić je napustio Hlebine, jer nije mogao podnositi svu nepravdu koja se prema njemu i njegovu djelu činila.

U Hlebinama još ni danas ne žele ni čuti da se galerija koja je sagrađena isključivo njegovom željom i dobrim dijelom njegovim sredstvima nazove njegovim imenom, iako najveći broj posjetitelja dolaze u ovaj umjetnički hram isključivo radi njegovih slika i njegova imena.

Još za života tražio je da se njegova darovana djela ne iznose iz ovog prostora, ali ni to mu nisu omogućili, pa tako baš ove godine prenose njegove slike u galerijske prostore „gdje se god sjeti“.

U znak protesta što se u Hlebinama tako odnose prema njemu (ali i u čitavoj Podravini) nije želio biti sahranjen ni u svom rodnom selu.

Na poticaj moje malenkosti na obiteljskoj kući u Sigecu postavljena je i spomen ploča, kao znak sjećanja na velikog majstora.

Koliku su mu nepravdu čini govori i podatak da su mu sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz Koprivnice  jedino njemu poslali komisiju za ispitivanje porijekla imovine!

Govorilo se i pisalo da je vodio „Hlebinsku školu naive“, a on je kazao- kakva je to bila škola kad nije bilo učionice, učenika ni – krede!

Oni „povjesničari“ koji ga danas uzdižu do nebesa nekada su ga „gazili“, pa čak mu nisu dozvoljavali ni da ima izložbu u koprivničkoj galeriji.

Jadni su bili i jadni budu ostali – znao mi je reći, a o njegovu životu i radu objavio sam i nekoliko knjiga, ali i CD - „Tako je govorio Ivan Generalić“.

Bio je jedan i neponovljivi.

Nu, uz sve to znao je reći i ovo: „Meni je u životu najljepše bilo što sam pokrenuo svoju „vojsku“, masu slikara, da slikaju i da od toga dobro žive. Meni je istinski drago dok je i drugima dobro. Nek samo prodaju. Oni su moja „armija“, ja sam njihov – „general“!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.