Poput upornog lososa pliva uzvodno,
omrijestila bi srce u izvoru, u virovima žrtvovala pokoju peraju,
samo da srce pretvori u stotine zvončića, rasap zvuka,
ljubozvučje prosuto u strepnju
Ona je čudna žena
Svaku noć u njoj izraste klasje,
ni prolom, ni žega ne mogu nauditi žitnom urodu
Svako jutro u nju dođu žeteoci, dnevni strahovi i pomaknuti kipovi,
izvade srpove kao ostvarene opomene, požanju klasje,
njen san
Probudi se, duša joj zadrhti kao golo strnište
Udahne i čeka noć
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.