Kolumne

subota, 22. lipnja 2019.

Andrea Žigić Dolenec | Zavjetovani jakoj riječi


Dobrohotnost ljevorukih je ponižena,
smjer vrtnje je pogrešan,
prometnici stoje bespomoćni,
nema nikog da okrene zamašnjak.

Svi izgrednici u kneževini zala
imaju preslabe ruke i nejaka tijela,
imaju velike oči i preosjetljive uši,
(pokrivaju ih dlanovima)
a krijumčari malih radosti slabi su pomagači.

Tok misli nije dostatan za novi poredak stvari,
blagost zbilje na dugom je štapu jer
živahnost brze smrti još ne posustaje,
nutrina mekog pletiva očinstva još je ranjiva.

Humanitarni pohodi ogoljuju jadost i dvoličje:
bolesna djeca i bolesni umovi pod svjetlima u areni,
pobjednici su unaprijed poznati – glodavci potkožja,
pitom, ozelenjen pejzaž jednak je teoriji struna.
Nije vrijeme za vrijeme, kažu oprezni,
ali tko će  dočekati prenutost ili raspeće prokletih,
tko će uopće ostati, osim njih?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.