Julijana Marinkovik | Duško Babić: Prva četvrtina srca

Duško Babić –Pjesnik ljubavi

Nisam slučajno, već na prvo čitanje poetske knjige „Prva četvrtina srca“, pjesnika Duška Babića nazvala Pjesnik ljubavi, iz razloga što iz svakog njegovog stiha izvire ljubav kao najuzvišeniji osjećaj, a motivi su fokusirani oko erotske osi ženskog bića, kao simbol njene erotičnosti i ženstvenosti. To su stihovi iskonske ljubavi prema voljenoj ženi, natopljeni sentimentalnim slikama. I tko bi ostao ravnodušan na ovakvu lirsku ljubavnu egzaltaciju (stihovi pjesme ''A ti me ljubis')

 A ti me ljubiš

 i dalje

 umireš mi na usnama

 kao prašina uzvitlana

 što divlja u vatri

 osjećam te u sebi

 dok nebeska svijeća se gasi

 a jeziva tišina jezdi

 slijepim mrakom usuda

 ti mi usne svoje nudiš

 i ljubiš me, ljubiš

 dok tumaramo izgubljeni

 izbrisanim cestama vremena

 bez kraja

 kao posljednji ljudi na zemlji

 ti me ljubiš tako silno

 da i ja umirem

 tonem sve dublje

 u more ljubavi opojne

 samo usnama tvojim

 na život spojen.

Najfinijim riječima Babić gradi stihove koji odjekuju u nama, otkrivaju neku posebnu duboku harmoniju, imanentnu samo ljudima s Božanstvenim intelektom. Ljubav je izvor i ušće u njegovoj poeziji. Ona diše svim damarima njegove duše. Njena moć jača je od svega, ona je nebeska pojava koja oplemenjuje život. Dobro je rekao Platon: ''Srce i uzvišeni osjećaji gorivo su ljepote''. Srce nježnog liričara Duška Babića je kao beskrajni svemir, golemo, duboko, uzvišeno...To je poezija s naglašenim emocijama i verbalna erupcija s posebnom intimističkom čežnjom u izrazu. Smisao ljubavi je smisao života, a pjesnici najbolje razumiju ljubav, koja je osnova i vrhovni zakon Univerzuma. Samo pjesnik svojom nadahnutom dušom može dohvatiti nebeske visine i odgonetnuti čak  i najmističnije pojave. I kao što kaže Babić:

 ''Samo pjesnik te može

 nahraniti pepelom

 garom i lugom

 opiti lužinom

 shrvane mu časti

Samo pjesnik

i mrtav te ljubavi

u stihu živom

najljepšom pamti.''

u pjesmi ''Samo pjesnik''.

Poetski izraz Babićev plijeni slikovitošću i misaonošću, njegova poezija posjeduje jedinstvenu poetsku lucidnost s bogatim poetskim vokabularom, tempom, ritmom i jezičnom igrom (presvukao sam planine bojom tvoga oka) i daje posebno umjetničko značenje njegovim pjesmama.

 Ljubav i žena su najdragocjeniji elementi i lajt-motiv u vezu njegovog poetskog pjevanja. Ako čovjek je mikrokozmos koji živi u ovom svijetu, tada je ljubav eksplozija koja spaja dva kozmosa u jedan sistem, dva svijeta - u jedan, dva krvotoka u jedno srce. Njegova opjevana žena je njegovo srce, obavijeno najnježnijim riječima, ona je božica, a njeno svjetlo ga vodi kroz mrak. Snagu takve nesebične ljubavi Babić je najbolje iskazao u stihovima pjesme ''Sujeverje" :

 ''iscijedi me u sebe

 neka ostane od mene

 neznak i nespomen''

 Za Goethea ''Želje i ljubav su krila za velika djela''. Babić je primjer da duh ljubavi gradi ovakvu vanvremensku poeziju, kao što je njegova. Svaka pjesma iz zbirke ''Prva četvrtina srca“  posjeduje posebnu toplinu, a čitatelja obuzima neka čudesna lirska eleviranost. Iz poezije pjesnika Babića izvire jedna iskrena i topla poruka - da ljubav nudi nešto veliko, nudi budućnost i da je ona istinsko svjetlo na našim životnim stazama. Njegova poezija protkana je rafiniranim  misaonim nabojem i uzvišenom poetskom riječi. Zbog svega navedenog, Duško Babić  je rijetka pojava u poetskom svijetu koji je svojim izvanrednim talentom izgradio i gradi  neponovljiva, originalna poetska djela. Ploveći kroz njegove stihove, moja malenkost s pravom bi citirala Branka Miljkovića...UBI ME PREJAKA REČ...

Julijana Marinkovic

Resen 29.10.2011