Kolumne

nedjelja, 23. prosinca 2018.

Krunoslav Mrkoci | Jesmo li mi Josef K. ?


"Josefa K. je zacijelo netko oklevetao jer su ga jednog jutra
uhapsili, iako nije učinio nikakva zla."

Franz Kafka, Proces

Ja sam tu priču doživljavao kao priču onih ljudi koji su bili uvjereni da je drug Staljin dobar, i da ne zna što se zapravo događa. To je priča čovjeka koji misli da postoji dobro i zlo, a ne zna da je kriv i sumnjiv već samim time jer je živ. I on ne zna da je pod stalnim promatranjem okoline koja je svaki čas spremna da ga osudi. Zbog neznanja. A njegovo neznanje sastoji se u zabludi i u nerazumijevanju svijeta i sustava. Njegovo neznanje je u tome što misli da je nevin; da nije kriv. Unatoč tome što jednako kao i drugi sudjeluje u tom i takvom sustavu. Jedini način da se iskupiš pred sustavom koji je odlučio da si kriv, jest da što prije priznaš svoju krivicu. To je kao politički zatvorenici, takozvana banda, na Golom otoku. A slično je i danas: za sve firme, kompanije koje proizvode nešto ili pružaju nekakve usluge mi smo samo potrošači: stoka spremna za konzumiranje koja duboko u sebi zna da ne želi mekane poklone. Pa i naš glavni lanac, na kraju krajeva, zove se Konzum. Čovjek koji sam ne nalazi drugih izlaza, osuđen je na izlaze i na rješenja koja mu nudi njegova društvena okolina.

Svijet, sila mase, mnoštva koje svaki dan mora jesti i piti, kretati se, zadovoljavati svoje osnovne potrebe, nije vođen idealom dobra. Dobro ne postoji u svijetu, nego samo kao ideja, ideal u glavi i duhu pojedinca. Masa i mnoštvo vođena je svojim evolucijskim potrebama preživljavanja. Teror sustava, zajednice, mnoštva nad pojedincem, ono je što izbija u prvi plan u Kafkinom romanu. To je kao lov američkog poslijeratnog odbora na komuniste u redovima filmskih djelatnika u industriji zabave. I upravo zbog ugroženosti pojedinca u 1. polovici 20. st. nastala su sva ta sjajna remek-djela: kao ogledalo borbe pojedinca protiv sustava izmanipuliranog mnoštva. No, vrijeme je da se pitamo: je li mnoštvo zaista bilo izmaniplirano ili je to bio skup prestrašenih pojedinaca koji su iz straha radi svoje osobne egzistencije pristali na igru? Ako svi odbiju izvršiti ludost i glupost, njih 80%, što će učiniti onih 20% zagriženih i bijesnih koji su u progonu drugih pronašli svoj vlastiti smisao? Može li država i društvo postojati, ako pobiju 80% vlastitog stanovništva? Kada je kriza, svatko gleda prvenstveno kako da spasi svoju vlastitu kožu, a ne razmišlja o postotcima.

Pokolji prvog i drugog svjetskog rata nisu drugo nego djela izmanipuliranog i osobno nemoćnog i očajnog mnoštva kojem je nasilna i destruktivna manjina ponudila rješenje. Kriza npr. prve polovice 20. stoljeća, bila je kriza pojedinaca koji nisu vjerovali da oni sami mogu za sebe naći rješenje. Niti jedan kolektivni zločin ne može se ostvariti bez sudjelovanja kolektiva. Gledao sam jednom dokumentarni film pod pokroviteljstvom jedne od UN-ovih organizacija o pokolju u Srebrenici. Muslimani su bježali, pretežno nenaoružani u šume, u brda. Srbi su ih zvali i pozivali: dođite, predajte se. Došli su i predali se: a oni su strijeljali i streljali na livadama i na obroncima brda. Tijela su se slagala na tijela. Streljački vod je bio umoran od tolikog ubijanja. Nakon sat-dva ispod hrpe tijela pokrenuo se netko. Malen dječak od cca. 5-6 godina pojavio se na površini. Stao je pred ljude iz streljačkog voda. Nitko od prisutnih, koji su satima pucali i ubijali, suočen s tim prizorom djeteta na gomili tijela nije htio toga jednog, posljednjeg dječaka, dijete, ubiti. Nijemo su stajali i gledali. Svi njihovi ubilački nagoni bili su zadovoljeni. Mržnja i strah bili su zadovoljeni. Zapovjednik je tada popi****: Streljaj ga! Pucaj! - zapovjedio je. Nitko od prisutnih nije ništa poduzeo. Zapovjednik je zaurlao na pojedince s oružjem koji su mu bili najbliži: - Pucaj! Jedan od ljudi iz streljačkog voda mu je odgovorio: - Ako ga hoćeš ubiti, morat ćeš to sam učiniti. Zapovjednik nije imao hrvrosti kada je vidio da su svi ostali odustali. Dječak je istupio i došao do jednog muškarca u skupini. Čvrsto ga je uhvatio za ruku. Dotični, iz streljačkog voda je rekao da nikada nije osjetio u svom životu tako snažan stisak. Dječaka su odveli u bolnicu. Bio je jedan od rijetkih preživjelih. Tko zna što bi se dogodilo da su i ranije svi prisutni tako odbili izvršiti zapovijed nadređenog zapovjednika?

Razularena gomila spremna je u interesu kolektivnog dobra na klanje. Pa ipak, nož drži svaki pojedini čovjek, pojedinac. I on ubada. Na Golom otoku, mnoštvo prestravljenih pojedinaca je udaralo; svoje poznanike, svoje drugove iz fakultetskih i partijskih klupa.

I tako se rod prokletnika, pritisnut strahom, nastavlja i dalje. Samo zato da bi mogao poživjeti dan, dva duže. A ne uzima se u obzir, da ćemo svi, ama baš svi, i ovako i onako jednog dana morati umrijeti.

Prije samo 73 godine, Hitlerovi su ljudi po cijeloj Europi, od Poljske do Francuske i Balkana, sakupljali Židove. Pobili su ih, koliko ono? Oko 6 milijuna. Danas, 73 godine poslije, samo u Njemačkoj, umjesto 4 milijuna prilagođenih Židova, imaju oko 4 milijuna Turaka i milijun Arapa. Hoće li i oni mirno otići u vagone i u komore kada dođe vrijeme?

Ovi u istočnoj Europi: Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska su iskreniji. Više pokazuju da znaju što je čovjek. Pa kažu: ne, nećemo prihvatiti veće skupine izbjeglica s Bliskog istoka u svojim zemljama. Nemamo resurse za to; a čak i da ih imamo, oni nisu prilagođeni našoj kulturi, i mi nemamo tradiciju takvih velikih stranih skupina među nama. Naravno da nemaju, kad su Hitler i suradnici mu, počistili Židove iz tih zemalja. Znaju da bi takve skupine izazvale probleme u budućnosti u njihovim zemljama. Pravovremena ksenofobija je prevencija. Da citiram Mutti Merkel, izjava od prije početka migracijskog vala: "Multi-kulti ist tot". Prisjetio sam se slike rasplakane palestinske djevojčice koja se na tečnom njemačkom pred novinarima obratila kćeri protestantskog pastora ... tražeći za sebe i svoju obitelj pravo da može ostati živjeti u Njemačkoj. Merkel joj je uljudno, ali ipak odlučno objasnila da to možda neće biti moguće.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.