Darija Žilić | Tvar

Ponekad mi se čini da sve sto dodirnem pretvara se u riječi, tvari se gube, postaju ne-materija. I što onda kad sve bude dio teksta, kao rijeka, za što se uhvatiti kad i granje postane samo oblik pješčanog slova? Ili kako zaustaviti ruku koja klizi prema nečijem licu kad se govor opet raspada u slova i ništa osim napisanog nije na vidiku? Čak niti muškarac koji je odavno postao kao vrijeme, u prostor pretvoren...