Duško Babić | Akvarij za svijet

U mojoj krvi žive ribe.

Na posljednjoj tramvajskoj stanici

žena je porodila malog Boga.

Moje su ribe savršeni plivači.

Pupkovina je spremljena u ukrasnu vrećicu

za uspomenu.

Kad vani sniježi one se stisnu u krvi.

Mali je Bog brzo napredovao od djeteta

u Svemir.

Dišu na perajasta usta.

Uskoro je progovorio jezikom

svojstvenim filozofima.

Ikra im je igra.

Prva rečenica bijaše:

Ja bih da sam riba

da zamuknem riječ zauvijek.

Primio sam ga u krv.

S ostalim ribama.

Neka se igra.

Toliki je svijet.