Pogodio me ravno posred srca,
metak neuspješnog prebivanja
u moru revolucionarnih zbivanja.
Stisla me bol zimskim rukama
dok sam za svojim čudesima plakala.
Jecaj se pretvorio u krik pobješnjele morske oluje,
Sjećanje buktećeg srca
još uvijek grbavo nosi te želje morskih dubina.
Gubim svijest u krvarenju svojih snova,
priviđaju mi se junaci mojih morskih plutajućih divljina.
Grabim posljednji dah čudesnih valova,
dok me miris silovitih bespuća grčevito grabi iz brodoloma.
Otvaram oči na pučini mora,
gutam šaku soli i dolazim k svijesti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.