spustio se nečujno
za moj stol
bijel
smežuran
orošen
oblak
čuo se samo zveket tanjura
i pribora za jelo
večerali smo slova koja je donio iz svoje
tkaonice snova
zelena
žuta
crvenkasta
i bijela
bilo je i brojeva
debljih i tanjih
ali njih smo ostavili grlicama
koje stanuju u krošnjama bora
od početne tišine
iznenada se prolomio
snažan
šišteći
uzvik
od uzvika spontano su se nizale rečenice
pripovijedao je oblak
o svojoj tkaonici snova
o njezinu krajoliku
i čudesnim bićima koja je nastanjuju
ondje obitavaju bivši bogovi
koji su poželjeli biti smrtni i grešni
umirovljene cirkuske životinje
likovi iz crtića i video-igara
neobične rijetke biljke
govorio je nadahnuto
svaka udahnuta riječ pratila je otkucaje zidnog sata
pogledavajući prema regalu s lutkama
potužio se na kućni odgoj
kao moralnu kategoriju koja iščezava
na neugodnosti na svojim dugim putovanjima
ali prisjetio se i lijepih trenutaka
kada su ga dočekivali
s fanfarama i muzikom
vodom, kruhom i solju
desert je bio poslužen
sladoled od čarobnog oraha
svaka izdahnuta riječ pričvršćivala se
za zidove
prozore
predmete u sobi
oblak je još jedanput
pogledao nepomične lutke u crvenim i modrim haljinama na regalu
poželio ih je ponijeti
u svoju tkaonicu snova
ali ja se nisam mogla od njih odvojiti
nebo se stalo razvedravati
srest ćemo se jednom onkraj tišine
izustio je oblak
i tiho iščeznuo kroz ključanicu vrata
kroz prozor je nahrupio prvi tračak svjetlosti
tiho šetao po porculanu
zavlačio se pod stol
obrisao lokvu koja je ostala od moga gosta
oblak je bio već daleko na putu
za svoju tkaonicu snova
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.