Zvuci razuzdanih noći paraju mi uši
Izlazim iz podzemlja i promatram svijet
Oči su mu tako tužne
Pognute glave skrivam se u nasmijanoj gomili
Više ne prepoznajem lica onih
koji su me čekali kad bih ostao bez daha
u ovoj utrci bez smisla
Moram pobjeći
Odlazim na pučinu
i poput starog jedrenjaka
čekam vjetar
Još sam tu
Moja su jedra prepuna rupa
I ne preostaje mi ništa drugo
nego pozvati crvenu kišu
da ispere ovaj suludi svijet
jer vani je sve hladnije
maleni i nježni neće preživjeti
Speculum
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.