Patnje mladog autora XXVI.

TKO KOGA, KOME ŠTO

Piše: Jelena Hrvoj

Prašina koja se podigla oko ovogodišnjeg sajma knjiga u Frankfurtu sporo se sliježe. Ono što mene interesira je zašto se uopće podigla? Da,da…“Sedmorica veličanstvenih“ mladih pisaca spakiralo je kufere, njihova su lica i imena javno izložena, prezentirani su kao jake snage nadolazeće kulturne scene. O njima se pričalo danima i noćima, a zašto? Ok, možda neki od njih i nisu bili poznati čitateljskoj sceni. Sada dakako jesu. Dobili su svoj malen komad medijskog neba i otputovali. Fino će se podružiti, vidjeti sajam i nadam se - izvući neku korist od cijelog putovanja.

Uvijek će biti onih koji će reći, „Oni nisu zaslužili ići, ali netko drugi je.“ Svi mladi autori zaslužuju priliku. Zašto su baš oni izabrani, kada su (po mojem mišljenju) neki drugi autori zaslužili stajati na njihovom mjestu? Nemam pojma. Zašto je uopće potrebno trošiti novac na stvari koje za same autore nemaju neko veće značenje od nekakvog javnog priznanja? Isto ne znam.  Ali ja sam samo jedna mala individua čije mišljenje nije i ne mora biti relevantno u takvim pitanjima. Pitanje koje mene proganja je - zašto? Zašto je „Sedmorica veličanstvenih“ poslana u Frankfurt? Dotični književni sajam namijenjen je isključivo izdavačima, međusobnoj komunikaciji između istih i dogovaranju poslovnih suradnja. Književnici koji se tamo pojavljuju dolaze kao gosti. Iskreno, da se mene pita, ja bi kao autor dva puta razmislila o odlasku na isti. Znate li onaj osjećaj kada vas u pubertetu prijatelj/prijateljica zamoli da ih pratite na spoj je „se srame ići sami“? Nadobudno pristanete i onda krepavate od srama dok se njih dvoje ljubakaju, a vi grizete nokte i gledate svugdje samo ne u njih. E, imam osjećaj da je točno takav  osjećaj biti autor na Frankfurtskom sajmu.

Tek će rijetki autori imati sreću da im se u sklopu prezentacije na sajmu omogući da pročitaju odlomak iz svoje knjige. Većina će, najvjerojatnije, sjediti pored štanda, ako bude dovoljno mjesta, piti kavu, sokove, jesti kekse i slane štapiće, napraviti selfije, a u ostalo vrijeme obilaziti sajam - u takvoj gužvi kakva je moguća samo na tako velikom sajmu.

Prema Programu, na sajmu će biti predstavljeni svi naši autori. I što sada? Da li je naših „Sedam veličanstvenih“ dobilo dovoljan komad medijske pozornosti da im ista pomogne u daljnjem radu? Možda. Da li se je prašina oko njihovog odlaska slegla? Je. Hoćemo li pamtiti da su dotični ove godine bili na sajmu? Malo vjerojatno. I ono najbitnije - hoćemo li pred sljedeći sajam ponovno kvocati i prepucavati se o nekim novim licima koja u obliku „Sedmorice veličanstvenih“ odlazi preko „bare“ iz nekog razloga? Oooo, da, hoćemo.

Više pojedinosti o Programu