Kolumne

srijeda, 28. rujna 2016.

Nela Stipančić Radonić | Život je poezija, samo ...


            Život je pitanje za čijim tragom
            korača odmah drugo, pa treće
            i tako redom, idu,
            u koloni gaze, sve jedno od
            drugoga veće, nigdje im kraja
            neka se i ne poznaju,
            neka šute tjednima,
            neka zvižde na druge ili se samo gledaju,
            neka sve oko sebe muče
            i ne daju im trunke mira
            I tako traju, opstaju godinama,
            stenju ili golicaju u mislima,
            u mašti, skrivena ispod srca,
            uspavana na grudima,
            čvrsto stisnuta u šakama,
            neizgovorena ostala na usnama,
            plamteći vječno u pogledima,
            klecajući, posustajući, padajući,
            neka uzdišu samo, neka se skrivaju stalno,
            a neka pak uvijek bježe
            sve dok im vrijeme jednom
            svima u isti tren ne presudi
            I donese odgovor
            Samo malo prekasno...

            Život je poezija ispisana
            svim riječima što postoje
            na svim jezicima i u svim
            dijelovima svijeta
            Život je pjesma
            opjevana u svim notama
            i na svim instrumentima,
            za sviju koji umiju
            misliti srcem, gledati dušom,
            a očima sanjati
            i koračati u društvu sa snovima,
            kako bi živjeli u miru sa sobom
            I ne lijegati skupa s Pitanjima
            u krevet,
            već držeći Ljubav
            čvrsto za ruku
            Samo malo njih povjeruje (u Nju)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.