Odlaze naše majke od nas,
odlaze nečujno,
na vrhovima prstiju,
a mi mirno spavamo,
zasićeni hranom,
ne primječujući taj strasni čas.
Odlaze naše majke od nas, ali ne odjednom,
ne, -
nama se to samo čini da je odjednom.
One odlaze polako i čudnovato,
sitnim koracima uz stepenice godina.
Odjednom se nervozno trgnuvši neke tamo godine,
njima se bučno obilježavaju rođendani,
ali ta zakašnjela briga,
ni njih,
ni naše duše neće spasiti.
One se sve vise udaljavaju,
sve se vise udaljavaju.
Ka njima težimo
prenuvši se iz sna,
ali ruke odjednom u zrak udaraju,
u njemu se stvorio stakleni zid!
Zakasnili smo.
Kucnuo je strašni čas
Gledamo sa skrivenim suzama,
kako u mirnim strogim kolonama
odlaze naše majke od nas ...
(Ime prevoditelja nepoznato)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.