Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan početak dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca.
Stara, vremenom i uspomenama išarana kožna torba na ramenu pružala mi je oslonac. Jednom sam čvrsto držala remen, a drugu gurnuh unutra, pomalo sa strahom. Dobro je. Smotuljak bijeloga papira stisnut uskom trakom za kosu, grafitne olovke šuškale su u plastičnoj kutijici. Novčanik i fotografski aparat. Sve što mi je potrebno za preživjeti dan. U daljini se vidjelo mreškanje oblaka, a blaga zapara titrala je ponad mora pri horizontu. Naslućivala je promjenu vremena.