„Krletka od mora“ predstavljena u Rijeci

More je u romanu „Krletka od mora“ sveobuhvatno, u njemu su svi odgovori i element je koji povezuje stvarno i onostrano – tako je odgovorio Dinko Mihovilović na pitanje koje mu je Dario Abram postavio o simbolici koju more ima u njegovom romanu. Dolaskom u Rijeku, u dvoranu Filodrammatica, mladi zagrebački programer Dinko Mihovilović svoj je roman prvijenac „Krletka od mora“ prvi put predstavio u gradu na moru.

Dinko Mihovilović i "Krletka od mora" u Rijeci

Josip iz Novog Zagreba krenuo je na put preko svijeta odlučan da pronađe granicu stvarnosti. I doista je nalazi. Josipovo živopisno i opasno putovanje preko Grčke do Indijskog oceana završava ulaskom u onostrano u pratnji neobičnih vodiča, gdje Josipa čeka suočavanje sa šokantnom Istinom.

Murakamijevski roman "Krletka od mora", snažne simbolike i zadivljujuće scenografije, mladi programer iz Zagreba predstavit će u Rijeci u dvorani Filodrammatica 17. listopada s početkom u 18 sati. Moderator je Dario Abram. 

Dinko Mihovilović (Zagreb, 1986.) osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Nakon studija  komunikologije na Hrvatskim studijima (sveučilišni prvostupnik komunikologije), a zatim i studija informacijskih tehnologija (stručni prvostupnik inženjer informacijskih tehnologija), ulazi u IT struku. Isprva je programirao za hrvatske firme, a od 2014. godine radi kao freelance programer.

Dinko Mihovilović, Murakami sa Sloboštine

Roman „Krletka od mora“ predstavio je Dinko Mihovilović upravo na mjestu gdje priča počinje– u Sloboštini, naselju u Novom Zagrebu u kojem je odrastao. Iz Sloboštine je, naime, glavni junak romana, 28-godišnji Josip, krenuo na prekooceansko putovanje u želji da istraži vlastite slutnje. Josipovo osvajanje slobode (zagonetno povezano s nazivom naselja Sloboština) vodi ga preko Grčke i Malezije do Indije pa i dalje, uz pomoć dva neobična vodiča preko granica stvarnosti, da bi shvatio kako su svi odgovori u njemu i da je ključ njegova života u izražavanju autentičnih osjećaja.  „Krletka od mora“ stoga je pustolovni i psihološki roman koji opisuje putovanje junaka koji kreće na put zbog vlastitog sazrijevanja, kako bi istražio sebe i sagledao svoj život iz drukčije perspektive.

Pred čitateljima okupljenima u knjižnici Sloboština, Mihovilović je istaknuo kako je njegov najdraži pisac je Haruki Murakami, u čijim je romanima također tanka granica između stvarnosti i fantazije te prigodno pročitao odlomak s početka romana u kojem se opisuje odrastanje njegova junaka u tom novozagrebačkom naselju. Na pitanje voditeljice Dore Jurišković koliko je u romanu „Krletka od mora“ vlastitog iskustva, Mihovilović je rekao kako je putovao sjedeći u svojoj sobi – sve je podatke prikupio je putujući po mapi svijeta preko interneta, a o okusima egzotičnih jela, koja je također opisao u romanu, pričali su mu prijatelji.

Publika u prepunoj knjižnici sa zanimanjem je postavljala pitanja o romanu, osobito o njegovu logičnom, ali otvorenom završetku u kojoj je glavni junak na obali mora koje simbolizira vezu s cjelinom svijeta. Predstavljanje u knjižnici Sloboština pratio je i otac autora Juraj Mihovilović, koji je na pitanje kako mu se svidio roman rekao da je, pročitavši roman svog sina, počeo čitati Mukaramija.

Na Mihovilovićevo predstavljanje u Sloboštini svratio je i Kruno Lokotar, urednik najpoznatijih naslova suvremene hrvatske književnosti, koji također živi u tom novozagrebačkom naselju.

Dinko Mihovilović | Krletka od mora, odlomci

Str. 60

U trenutku u kojem je moje stopalo dotaknulo asfalt Atene bio sam toliko uzbuđen da se nisam ni sjetio pomisliti na referencu na Neila Armstronga i njegov korak na Mjesecu. Grad oko mene kao da nije postojao unatoč tome što je glasno brujao kao da želi da cijeli svijet čuje koliko je živ. Mehanički sam otišao do infopulta i raspitivao se za Galatas. Autobus je upravo otišao, no ljubazna gospođa s druge strane stakla objasnila mi je da stignem na trajekt, i to bez veće žurbe. Gotovo ista cijena, ali skoro sat vremena kraći put.

„Volim vožnje brodom”, rekao sam joj, iako ni sam ne znam zašto. Odgovorila je smiješkom i pozvala osobu koja je stajala iza mene da pristupi pultu.

Bio sam svega nekoliko puta u životu na brodu. Možda tri ili četiri. Svakako premalo. Neki osjećaju mučninu, no mene to ljuljuškanje opušta kao rijetko što drugo. Kopnena vozila ublažavaju osjećaj ceste, a i same ceste su neprirodne, baš kao i tračnice. Avioni lete zrakom, no u njima ne osjećam gotovo ništa, osim u slučaju turbulencija. Ali brodovi, brodovi ne mogu ublažiti more.

Beletra | Promocija romana Krletka od mora

Krletka od mora, put u središte sebe

U knjižari Hoću knjigu Megastore u ponedjeljak, 22.10.2018. će biti predstavljen roman „Krletka od mora“ Dinka Mihovilovića, u kojem je opisano putovanje od Novog Zagreba do Indijskog oceana, koje 28-godišnji Josip poduzima kako bi stigao do izvora svojih osjećaja.

Dinko Mihovilović je programer s humanističkom edukacijom, a njegov roman začuđujućeg obrata i impresivnih slika namijenjen je putnicima svih vrsta – onima koji vole egzotična mjesta, šarenilo orijentalnih tržnica i trpeza, ali i onima koji istražuju vlastite unutrašnje svjetove kako bi otvorili krletke svojih emocija.

Uz autora, Dinka Mihovilovića, na promociji će o romanu Krletka od mora govoriti Dragica Dujmović Markusi, Vladimir Cvetković Sever i Sandra Pocrnić Mlakar. Odlomke iz romana čita Goran Guskić. Moderator promocije je Kruno Lokotar.


Početak predstavljanja je u 18 sati.

Facebook

Dinko Mihovilović | Ne vjerujem u Arhiv kakav sam prikazao u romanu „Krletka od mora“

Dinko Mihovilović
Foto:Mateo T. Klarić

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Roman „Krletka od mora“ počinje prizorima idiličnog djetinjstva u Novom Zagrebu, da bi se oko pedesete stranice razvio u svjetsku avanturu koja glavnog junaka Josipa vodi preko Grčke do Tihog oceana. U svom romanu Dinko Mihovilović ne priznaje granice. Materijalna ograničenja su nebitna, jer njegov junak hrabro ostavlja dosadan posao i kreće na put za svojim vizijama. Prostorna ograničenja ne postoje, jer je cijeli svijet pozornica koju njegov Josip želi istražiti. I napokon, niti granice ovog svijeta nisu prepreke jer se uz pomoć dva neobična vodiča pustolovima proteže i na onostrano. Mihovilovićev glavni lik Josip, naime, putovanjem preko svijeta slijedi trag do mjesta spoznaje i doista ga pronalazi, sagledava cijeli svoj život i suočava se sa svojim pogrešnim životnim odlukama.

Grčki otoci, putovanje prekooceanskim brodom, indijska hrana, ribarenje u Tihom oceanu – egzotični prizori s dalekog putovanja u romanu „Krletka od mora“ prave su čitateljske poslastice, koje se rijetko sreću kod hrvatskih autora. S Dinkom Mihovilovićem razgovaramo o autobiografskim dijelovima u romanu „Krletka od mora“, o razlozima zbog kojih je napisao roman, kako je izabrao temu i kako ju je istraživao te o tome kako je pisanje uskladio sa svojim zahtjevnim poslom programera koji radi za američke tvrtke.

„Krletka od mora“ opisuje suočavanje s neosviještenim mladenačkim osjećajima čije razrješenje glavni lik uporno traži poduzimajući zahtjevnu pustolovinu koja ga vodi do Grčke i Indije. Koliko je u romanu autobiografskih elemenata?

Vrlo malen dio Krletke od mora je autobiografski. Posudio sam nekoliko elemenata iz vlastitog života: igru kita s početka knjige, druženje sa sestrom i prijateljima, prvi susret s bendom Iron Maiden. I to je sve. Igra se odlično uklopila u temu o kojoj sam pisao, a ostale sam detalje dodao jer su odgovarali.

Osobno nisam poduzimao nikakve slične pustolovine, ali proučavao sam razna unutarnja putovanja koja čovjek može poduzeti da bi došao do odgovora koje traži. Vanjsko putovanje je, doduše, prikladnije za knjigu kakvu sam htio napisati.

Motiv Arhiva u kojem su sva sjećanja je arhetipski i često se pojavljuje u suvremenoj literaturi, pa i u domaćoj. Odakle motiv Arhiva u vašem sustavu poimanja svijeta? Kako ste se odlučili u svoj roman ugraditi Arhiv sjećanja?

Osobno ne vjerujem u Arhiv kakav sam opisao u knjizi. No ideja je potekla od tzv. Akasha kronike koju teozofi smatraju nematerijalnim mjestom koje sadržava pregled ljudske prošlosti i budućnosti. To sam pročitao prilično davno, ali mi se ideja svidjela i često sam o njoj razmišljao.

Svog junaka Josipa u romanu ste kroz onostranu pustolovinu naučili odgovornom odnosu prema vlastitim osjećajima i osjećajima ljudi do kojih mu je stalo. Kako ste izabrali temu romana? Koliko je suvremenom čovjeku danas važna dobra komunikacija s vlastitim osjećajima?

Kada sam počeo pisati roman, imao sam vrlo načelnu ideju o čemu želim pisati. Inicijalna ideja bila je prilično različita od konačne; poklapale su se samo u osnovnim motivima. Pišući roman, više se puta dogodilo da se nešto u priči odvije mimo mene, ode svojim tokom. Odlučio sam uskočiti u tu zečju rupu i vidjeti kamo će me odvesti.

Suočavanje s osjećajima i njihovo prorađivanje trebalo bi biti vrlo prirodno kod ljudi, a često je zanemareno, ponekada prikazano i kao slabost. Kada sam bio nešto mlađi, ta me tema posebno zanimala i vodila od chan budizma do psihologije. Dok nismo na čisto sa svojim emocijama, ne možemo otići korak dalje i osloniti se na razum bez pristranosti. Stoga smatram da je ta tema, za većinu ljudi, uvijek aktualna.

Putovanje od Novog Zagreba preko Grčke do Tihog oceana vrlo je uvjerljivo opisano. Odakle inspiracija za opise tihooceanskih zalazaka sunca, života na brodu i egzotičnih jela? Je li sve plod mašte i istraživanja turističkih web-stranica ili ste doista poduzimali daleka putovanja i kušali indijske specijalitete?

Nisam putovao istočnije od Debrecina, nažalost. Putovanje iz romana u potpunosti je fiktivno. To je bio najteži dio u procesu pisanja jer sam morao mnogo istraživati, mnogo više od samih internetskih stranica turističkog tipa. Na primjer, tijekom cijelog pisanja, imao sam otvorenu interaktivnu kartu svijeta. Često sam palio street view i kretao se po ulicama uzduž i poprijeko da dobijem kakav-takav osjećaj prostora. Zatim sam pronašao čovjeka, stranca, koji je radio na brodu i pristao mi je objasniti sve što me zanimalo.

As u rukavu bio mi je prijatelj iz Indije, iz Hyderabada. On je dao imena indijskim likovima, potvrdio mi da je veza s Malezijom na mjestu, ali najvažnije od svega, mnogo mi je pričao o indijskoj tradicionalnoj filozofiji života, izvan one koja se izvozi na Zapad. Također, tijekom svoga posjeta Zagrebu, proljetos, potvrdio mi je autentičnost zagrebačke ponude indijske hrane, pogotovo u restoranu Bombay grill. Stoga sam se usudio pisati i o hrani na drugom kontinentu na temelju hrane koju sam probao nekoliko kilometara od svoga doma.

Bavite se informatikom i radite kao freelance programer. Kako se pisanje uklapa u vaš dnevni raspored? Što se desilo u vašem životu da ste nakon navršene 30. godine odlučili napisati roman?

Računalno programiranje može biti vrlo fleksibilan posao. Programiram za strance i nije važno kada u danu radim, već da napravim dogovoreni posao u dogovorenom vremenu. Hoće li to biti ujutro, popodne ili navečer, potpuno je svejedno i to mi odgovara. Omogućava mi da pišem onda kada želim pisati, iako ne stignem uvijek količinski pisati onoliko koliko bih htio. Kada sam pisao roman, reducirao sam druženja sa svima osim s obitelji i najbližim prijateljima i bio prilično posvećen.

Želja da napišem roman nije se javila nakon što sam zašao u četvrto desetljeće života, već mnogo ranije, početkom srednje škole. Isprva sam počeo pisati fantasy jer sam tada čitao Tolkiena, Martina, Pratchetta i druge. Zatim sam pročitao Marinkovićevog Kiklopa i sve je palo u vodu. Odmah sam napustio dotadašnjih pedeset stranica i bacio se na novi posao, pisanje nečega u stilu Marinkovića. Naravno, nisam otišao dalje od trećeg poglavlja, a samo je prvo donekle valjalo, i to nategnuto. U dvadesetima sam napisao jedan kraći roman, a započeo još barem tri. Krletka od mora je, dakle, drugi roman kojeg sam dovršio, ali prvi kojeg sam nudio izdavačima.

Mislim da sam ovaj put uspio zaokružiti čitav proces jer sam u međuvremenu stekao životno iskustvo korisno za pisanje, naučio sam biti strpljiv ili barem nešto strpljiviji nego prije, a imao sam i veliku podršku supruge.